Prošlo je 25 godina. Tačno četvrt veka, a čini mi se da kako vreme prolazi bol postaje jača. I tuga je svakim otkucajem srca sve veća za mojim sinovima Srđanom i Bobanom koji su poginuli na Kosovu 1999. godine, za sinom Goranom kome je srce prepuklo od tuge za tragično nastradalom braćom, za suprugom Dragoljubom koji im se priključio u nebeskom stroju. Obilazim njihove humke i čekam trenutak da im se i ja konačno pridružim.

ЧЕТВРТ ВЕКА НИЈЕ ДОВОЉНО ДА МАЈКА ОПЛАЧЕ ТРИ СИНА: Пуних је 25 година откако је, погибијом на КиМ сина Срђана, почела трагедија Милића

G.Šljivić

Reči Kraljevčanke Nade Milić paraju i najtvrđe srce. Pripremajući zajednički godišnji pomen sinovima i suprugu, ova žena tuga nekako pokušava da opiše osećanja posle nezamislive porodične tragedije koja ju je zadesila za vreme i posle NATO agresije na našu zemlju 1999.

U proleće te ratne godine, Nada i njen suprug Dragoljub su za samo desetak aprilskih dana ostali bez svojih blizanaca Srđana i Bobana, dvadesetšestogodišnjih oficira tadašnje Vojske Jugoslavije (VJ), koji su časno dali svoje živote braneći otadžbinu od NATO agresora i terorista takozvane OVK. I, kao da to nije bilo dovoljno, godinu dana kasnije ostali su i bez najstarijeg sina Gorana (27). Tugujući za svojim „sokolovima polomljenih krila“, kako je nazvao spomen-knjigu u kojoj je ispovedio svoju patnju, potom je preminuo i njihov otac Dragoljub, ostavljajući Nadu samu, među uspomenama.

G.Šljivić

 

– Na javi životarim od kuće do groblja, a u snovima razgovaram sa sinovima koji dadoše živote za otadžbinu. Njihove kolege i prijatelji često me obilaze, nisu ih zaboravili, redovno dolaze i na godišnjice, pa ih u velikom broju očekujem i sada za 25 godina od smrti Srđana i Bobana, na pomenu svoj četvorici – kaže Nada.

Sin Srđan, potporučnik VJ, nastradao je od nagazne mine nedaleko od Srbice na Kosmetu. Sa teškim, ispostaviće se smrtonosnim povredama najpre je prebačen u bolnicu u Kosovskoj Mitrovici, a potom i u Vojnomedicinsku akademiju u Beogradu, gde je 4. aprila i preminuo. Njegov blizanac Boban, poručnik VJ vratio se u ratnu jedinicu na Kosmetu. Desetak dana kasnije poginuo je u mestu Volujak kod Đakovice, kada su dve NATO rakete pogodile oklopno vozilo.

G.Šljivić

 

– Boban mi je posle Srđanove sahrane, polazeći nazad u jedinicu, rekao da na bratovom grobu zapalim sveću i za njega. Kao da je slutio šta će se dogoditi – nastavalja Nada Milić svoju ispovest.

Sretenjski orden i spomenice

Sretenjskim ordenom prvog stepena Nada Milić odlikovana je 2015. godine, dok su joj posthumne državne boračke spomenice za Srđana i Bobana, uručene prošle godine u Kraljevu, dan uoči Vidovdana. Na svečanosti, ona je u ruke prva primila novousatanovljena odličja, kojima se država odužuje svojim braniocima.

– Važno je da se govori, da se priča, da se piše, da se ne zaborave ta deca, ne samo moji sinovi, nego svi naši heroji koji su hrabro i časno branili svoju zemlju, svoju dedovinu, svoja ognjišta, svoj rod i narod – govori Nada. – Neka žive u večnosti, sećanjima i u srcima onih koji ostaju iza nas.

Za sećanje na Srđana i Bobana u Kosovskoj Mitrovici postavljena je spomen-ploča, a od prošle godine po njima se zove ulica u kraljevačkom naselju Ribnica.

Po završetku NATO agresije sa sinom Goranom, Milići su se iz Prištine preselili u Kraljevo. Tu je, u proleće 2000. od neizmerne tuge za tragično nastradalom braćom preminuo i Goran.

– Sve do smrti, Goran je svakog dana obilazio njihov grob. Sedeo je, pušio i ćutao. Sahranjen je u istoj grobnici kraj Srđana i Bobana na novom kraljevačkom groblju – priča Nada.

G.Šljivić

 

Oficiri i ekonomista

SRĐAN i Boban Milić završili su Vojnu gimnaziju u Beogradu. Boban je potom diplomirao na Vojnoj akademiji i stekao čin poručnika, dok je Srđan sa akademije otišao na doobuku za artiljerca, doguravši do čina potporučnika. Obojica su zatim dobila vojnu službu na Kosmetu – Srđan u tadašnjoj 125. brigadi Kopnene vojske u Kosovskoj Mitrovici, a Boban u 52. bataljonu vojne policije u Prištini. Bili su i uzorni sportisti, pa su za vreme školovanja osvajali trofeje u atletskim disciplinama. Najstariji brat Goran završio je Ekonomski fakultet u Nišu i bio je zaposlen u Carinarnici u Kraljevu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Originalni tekst