Kreatorka Verica Rakočević je otkrila detalje iz odnosa sa svojim roditeljima i rekla zbog čega se najviše kaje.

Verica, koja važi za jednu od najuspešnijih srpskih kreatorki, veliku pažnju privlači svojim mladolikim izgledom u osmoj deceniji života, kao ljubavnim životom sa 35 godina mlađim partnerom, a sada je u jednoj emisiji otkrila kakav je bio njen odnos sa roditeljima, te priznala da se kaje zbog nekih svojih postupaka.

Verica kaže da je bila veoma bliska sa ocem i da ga je mnogo volela, dok je njena mama bila dosta stroga.

Foto: Instagram

 

Neverovatna je stvar, ja sam imala mnogo bliži odnos sa tatom nego sa mamom. Moj tata je bio inžinjer agronomije, mama je završila samo osnovnu školu i negde je možda i moja glorifikacija njegovog lika i dela i njegov odnos prema njoj i njegovo ponašanje prema meni je možda bacilo senku na njenu veličinu. U to vreme, u njenim godinama kada znamo sam ritual sahrane šta znači i koliko je on na neki način sada pokazatelj, ne tuge, nego poštovanja osobi koja odlazi, ja sam bila zapanjena kada sam mojoj majci rekla: „Mama, ja neću biti na shrani“, da sam očekivala da će ona da se buni. U skorije vereme često to analiziram i žao mi je što sam ponižavala nekad njenu inteligenciju, jer me je očigledno mnogo dobro poznavala i očigledno je mnogo dobro znala moju ljubav u odnosu na tatu i ona je rekla: „Sine, ne brini ništa, idi ti, to je svakako samo forma“ – ispričala je Verica u suzama za Blic TV prisećajući se tih momenata.

Kako je sama kreatorka napomenula, njena majka je bila manje obrazovana od oca, ali ona je tek u kasnijim godinama spoznala zašto ju je njen otac toliko voleo.

Foto: E-stock

 

Moram priznati da je i to najveća griža savesti u odnosu na nju, gde sam tog trenutka tek shvatila da on nije nju za džabe toliko voleo. Ja sam prosto izmislila da imam nešto, čak sam izmislila da imam i reviju i to sam joj i rekla, a što naravno nije bilo istina. I sedela sam na plaži Svetog Stefana, toga dana u jedan sat su njega sahranjivali i uveče sam legla da spavam. Nekada kada vraćam film na taj događaj, pomislim da sam mesečarila. I kada mi ljudi pričaju takve stvari, ja moram priznati nekada sa nevericom gledam, međutim ovo je nešto što sam ja lično doživela, što mi niko nije ispričao – kaže Verica koja je opisala i svoj san u kojem je videla oca i koji i dan danas pamti:

Ja sam spavala, i pošto sam rođena u Podujevu, a moja baka je živela u selu Zakut iznad Podujeva i ja sam često bilo kod nje, ispod kuće je bio jedan šljivik, a ispod je bio potok. Ja sam se često pored tog potoka igrala i sanjala sam da sedim pored tog potoka i da plačem što mi je tata otišao. I samo sam osetila ruke da me neko zagrlio i tog trenutka sam otvorila oči. Ja sam ustala i sela, te ruke su i dalje bile tu. Ja sam ih osećala – ispričala je kreatorka o tome kako se osećala posle smrti svoga oca kom nije otišla na sahranu.

Foto: Instagram

 

O tome koliko je taj san delovao stvarno i kako je tada čula njegove reči Verica je rekla:

Ja sam u tom prostoru čula glas: „Nemoj da plačeš, ne smeš da plačeš, ti znaš da sam ja uvek tu sa tobom. Nisam se uplašila uopšte. I samo u tom trenutku, taj stisak nestaje – ispričala je Verica i dodala:

Uopšte nisam bila uplašena, ne znam kako da kažem, a da ne zazvuči malo čudno, nisam osećala onu tugu koju donosi smrt. Ja sam u svojoj glavi negde postavila da je moj tata otišao na Novi Zeland i da ne može da dođe i da ja ne mogu da odem. Ja odem proforme na groblje, da zapalim sveću i da to sve sredim, ali uopšte nemam odnos prema tom mestu, jer moj tata nije tu. On je uvek tu kad meni treba i uvek je tu kada treba da mi pokaže neki put.

sledeća vest

Originalni tekst