Premijera dokumentarnog filma „Kameleon“, koji su dva studenta Fakulteta dramskih umetnosti (FDU) snimili u Pionirskom parku, tokom kampovanja grupe „Studenti koji hoće da uče“ biće prikazan u bioskopu FDU u nedelju, u 20 časova, saopšteno je nalogu FDU u blokadi na društvenoj mreži Iks.
“Oni su studenti 2.0 i oganizovano su kampovali u Pionirskom parku, u ozloglašenom Ćacilendu. On je Kameleon i ovo je njegov najveći tajni zadatak. U FDU bioskopu, sutra, 20h. Ulaz je otvoren za sve studente uz index”, piše u najavi.
Oni su studenti 2.0 i oganizovano su kampovali u Pionirskom parku, u ozloglašenom Ćacilendu. On je Kameleon i ovo je njegov najveći zadatak. U FDU bioskopu, sutra, 20h. Ulaz je otvoren za sve studente uz indeks! Film će biti dostupan javnosti odmah nakon premijere na Jutjubu. pic.twitter.com/fnOSARSRlD
Kako izgleda surovi salvadorski zatvor u koji Tramp šalje imigrante: Nema poseta, nema razonode, nema izlaska na otvoreno – Nedeljnik
Centar za zatvaranje terorista (CECOT) u Salvadoru, kolokvijalno nazvan „Mega zatvor“, bio je samo jedna u nizu ustanova koja oličava surovu strategiju ove države u borbi protiv kriminala, sve dok prošle nedelje nije postao oruđe u rukama američkog predsednika Donalda Trampa u njegovim namerama da se obračuna s imigrantima u svojoj zemlji.
Prošle nedelje, u zatvor je pristigla grupa muškaraca za koje SAD tvrde da su članovi venecuelanske bande „Tren de Aragua“, a sve to u okviru sporazuma po kojem će Trampova administracija platiti vladi predsednika Najiba Bukelea šest miliona dolara za godinu dana usluga zatvora.
Strogi salvadorski zatvori postali su zaštitni znak Bukeleove borbe protiv kriminala Salvadoru. U nekim od njih zabranjene su posete, rekreacija ili obrazovanje. CECOT koji je otvoren 2023. godine, dočekao je imigrante koji su, uprkos tome što je savezni sudija izdao naredbu o privremenoj zabrani njihove deportacije, poslati u Salvador prošlog vikenda.
A o kako on izgleda i kako funkcioniše, zanimljivu priču napravio je magazin Time.
Predsednik Bukele inicirao je izgradnju Mega zatvora u martu 2022. godine kada je započeo kampanju protiv bandi u Salvadoru. Zatvor je otvoren je godinu dana kasnije u gradu Tekoluka, oko 72 kilometra istočno od glavnog grada.
Objekat ima osam prostranih paviljona i može primiti do 40.000 zatvorenika, pri čemu svaka ćelija može da primi između 65 i 70.
Zatvorenicima u CECOT-u su posete zabranjene, kao i izlazak na otvoreno, a radionice i obrazovne programe koji bi im pomogli u resocijalizaciji ne postoje. Uostalom, i samo ministar pravde je izjavljivao da se oni koji su zatvoreni u CECOT-u nikada neće vratiti u svoje zajednice.
Povremeno, zatvorenici koji su stekli određeni nivo poverenja kod zatvorskih službenika, zanimaju se time što drže motivacione govore. Tokom tih govora, zatvorenici sede u redovima u hodniku ispred svojih ćelija ili učestvuju u vežbama pod nadzorom stražara. Trpezarije, prostorije za odmor, teretana i društvene igre u zatvoru namenjeni su isključivo stražarima.
Organizacija za ljudska prava „Cristosal“ tvrdi da je u martu 2024. godine u Salvadoru bilo 110.000 ljudi iza rešetaka, uključujući i one koji su već osuđeni i one koji još čekaju suđenje. To je gotovo tri puta više nego zvaničnmi podatak od 36.000 zatvorenika, koliko je vlada prijavila u aprilu 2021. godine, zbog čega ova, ali i druge organizacije optužuju Salvador za kršenje ljudskih prava.
Prošle godine „Cristosal“ je saopštio da je najmanje 261 osoba umrla u zatvorima u Salvadoru tokom obračuna s bandama. Ova organizacija beleži i veliki broj slučajeva zlostavljanja, mučenja i nedostatka medicinske nege.
U takvom okruženju, imigranti deportovani iz SAD provešće deo svojih života, pošto se Tramp pozvao na Zakon o stranim neprijateljima iz 1798. godine, koji je u istoriji korišćen samo tri puta.
Ovaj zakon zahteva da predsednik proglasi da su SAD u ratu, čime dobija vanredna ovlašćenja da pritvori ili deportuje strance koji bi inače imali zaštitu prema imigracionim ili krivičnim zakonima. Tramp je, pozivajući se na ratna ovlašćenja, tvrdio da banda „Tren de Aragua“ želi da izvrši invaziju i tako ugrozi SAD.
Trampova administracija, međutim, nije identifikovala deportovane migrante niti pružila bilo kakav dokaz da su oni zaista članovi bande „Tren de Aragua“ niti da su počinili bilo kakve zločine u SAD-u.
Video-snimak koji je salvadorska vlada objavila u nedelju prikazuje muškarce kako izlaze iz aviona na pistu aerodroma, gde ih dočekuju policajci u opremi za razbijanje demonstracija. Muškarci, kojima su ruke i zglobovi bili vezani lisicama, s mukom su hodali dok su ih policajci pritiskali za glavu, primoravajući ih da se saviju u struku.
Na snimku se takođe vidi kako ih u velikoj konvojskoj koloni autobusa, uz pratnju policijskih i vojnih vozila i najmanje jednog helikoptera, prevoze u CECOT. Po dolasku u zatvor, muškarci su prikazani kako kleče na zemlji dok im briju glave, pre nego što su obukli zatvorsku belu uniformu – bermude do kolena, majicu, čarape i gumene klompe – i zatim smešteni u ćelije.
„Dostojanstvo, ljubav, znanje, pravda“: Kod „Londona“ u Beogradu održano 17 minuta tišine – Nedeljnik
Završen je protest kod „Londona“ u centru Beograda pod sloganom „Nismo vaše mete“, na koji je pozvala neformalna organizacija beogradskih srednjih škola PULS.
Skup na uglu ulica Kneza Miloša i Kralja Milana počeo je u 19 časova sedamnaestominutnom tišinom u sećanje na 16 žrtava nesreće na Železničkoj stanici Novi Sad i stradale u požaru u Severnoj Makedoniji.
Demonstranti su se prethodno okupili na četiri lokacije u gradu – Terazije, Slavija, Ministarstvo prosvete i Ustavni sud – odakle su došetali do Londona.
Tokom 17 minuta tišine, okupljeni su bliceve na telefonima usmerili ka Slaviji, dok su držali transparente „Dostojanstvo“, „Ljubav“, „Znanje“ i „Pravda“, koji su bili na čelu svake od četiri kolona.
“BELI“ POGNUTIH GLAVA: U Kraljevu domaća Sloga poražena od OFK Napretka
I posle druge utakmice ovog proleća na Gradskom stadionu u Kraljevu fudbaleri Sloge napustili su teren pognutih glava. Ceo plen iz grada na Ibru, nakon vodećeg FAPa iz Priboja, odneo je i OFK Napredak iz Markovca nanevši kraljevačkim „belima“ ukupno osmi prvenstveni poraz ove sezone.
G.Šljivić
U 18. kolu Srpske lige „Zapad“ Sloga je pred svojim navijačima poražena od veoma motivisane ekipe iz Markovca sa 2:3 (1:2). Strelci za Kraljevčane bili su Baždarević i Klašnja, dok su golove za goste postigli Arsenijević, Milić i Milosavljević.
G.Šljivić
U narednom, 19. kolu Sloga će u drugoj uzastopnoj utakmici na domaćem terenu koplja ukrstiti sa Metalcem iz Gornjeg Milanovca, dok će OFK Napredak pred svojim navijačima ugostiti Lipolist.
TRAGEDIJA NA SAVI MUP: Policija izvukla telo devojčice najverovatnije stare oko 10 godina
PRIPADNICI Ministarstva unutrašnjih poslova u Beogradu, Policijske ispostave za bezbednost na rekama, izvukli su danas telo devojčice najverovatnije starosti oko 10 godina, iz reke Save, saopšteno je iz MUP-a.
Foto: RRC
-Policiji je danas oko 15.35 časova prijavljeno da je uočen ženski leš u vodi, a koji se zakačio za jedan splav, na levoj obali Save, u Novom Beogradu, nakon čega ga je policija izvukla iz vode. Na sebi je imao sivo-roze duksericu i braon pantalone, navode iz MUP-a.
Uviđaj je završen, a telo će biti prevezeno na Institut za sudsku medicinu.
(Tanjug)
BONUS VIDEO – RUSIJA LANSIRALA RAKETU: Pogledajte trenutak lansiranja
MASTERS U MAJAMIJU: Poznato kada Novak Đoković igra
Novak Đoković se trenutno nalazi u Majamiju gde učestvuje na mastersu, a organizatori su odredili kada će Nole igrati meč trećeg kola protiv Kamila Uga Karabeljija.
FOTO: Tanjug/AP
Novak Đoković će protiv Argentinca igrati u nedelju oko 20.00 časova po našem vremenu.
Pre njih dvojice, na teren će od 17.00 izaći Eliz Mertens i Iga Švjontek, a onda Stefanos Cicipas i Sebastijan Korda (ne pre 18.00).
Đokovićev meč je i u petak bio postavljen kao treći na programu u Majamiju i tada je Novak pobedio Rinkija Hidžikatu (6:0, 7:6).
Inače, ovo će biti prvi međusobni meč Novaka i Uga Karabeljija, trenutno 65. na ATP listi. Momka, koji je do sada eliminisao Amerikance Holta i Mikelsena. Uz to, slavio je i u dva meča kvalifikacija.
Bora Santana pati za Milicom na Mladence: „Umesto da bude puna kuća, danas je prazna“
Voditelj Bora Santana je na svom Instagramu otkrio kako se oseća povodom toga što današ nji praznik Mladenci proslavlja sam, umesto sa Milicom Kemez.
Bora Santana i Milica Kemez su odlučili da stave tačku na svoju ljubav koju su prošle godine krunisali brakom, a voditelj ne krije da mu je to teško palo.
Foto: Printscreen/Instagram/borasantana
– Danas su Mladenci! Praznik proslavljaju bračni parovi u prvoj godini braka tako što u svoj dom primaju goste. Ovo je praznik sa mnogo običaja u srpskom narodu. Na ovaj dan žene ustaju rano i mese četrdeset kolačića koji se premazuju medom. Oni se nazivaju mladenčići i simbolizuju dug, srećan i sladak život. Na Mladence je dobro jesti med, kuvanu koprivu i zelje da bi se očistila krv – napisao je Bora na Instagramu, a potom dodao:
– Nažalost, toga kod mene nema i eto, želeo sam da to podelim sa vama i zato idem mnogo jače i sve ispočetka – rekao je Santana.
Foto: Printscreen/Instagram/borasantana
– Toliko sam mladenaca u svom životu svirao i uveseljavao ljude na današnji dan i da mi je neko rekao da ću u prvoj godini braka ovako dočekati, ne bih verovao ni sebi… Krivo mi je, jer nisam tako zamišljao da bude svako na svojoj strani na današnji dan, ali eto, život je to… Umesto puna kuća, danas je prazna. Živeli svi mladenci – dodao je voditelj RED TV na Instagramu.
Podsetimo, iako je postojala šansa da se Milica i Bora pomire, od toga, po svemu sudeći, nema ništa. Oni su sa advokatima rešili sve nesporazume oko zajedničke imovine, te svako kreće svojim putem.
Foto: Tanja Andric
– Iskreno da kažem, mogli ste da vidite kako je izgledao moj život. Kučići, kuvanje, salon, sestra, niti sam izlazila u grad, u izlascima niste mogli da me vidite, noći sam provodila sama kod kuće, tako da mogu da pričaju i pišu šta god hoće. On je bio moj izbor sve ove godine, mogu da kažem da smo oboje bili vredni i radni… Vraćeno je sve, otišli smo kod notara, rešili smo da sve što je njegovo, vratila sam mu. Ne želim ništa što je stečeno u braku i što je njegovo da uzimam, ja se nisam iz interesa udavala, a ove krtice mu pune glavu kako ću nešto da mu uzmem, mislim ne da otuđim, jer meni to po Zakonu pripada, ja sam se odrekla svega i ako sam još nešto dužna, ja ću da vratim… Mi smo sve u braku ulagali barabar, kada se sve složi, možda postoji ta cifra da je on više uložio, ako treba i tu cifru ću da vratim – rekla je Milica nedavno u emisiji „Pitam za druga“.
Rade Vasić radio po svinger klubovima! „I mi smo bili goli, ko od majke rođeni“
Rade Vasić je bio harmonikaš, a jednom prilikom je otkrio i kako je njegov bend dobio ima, ali i gde su sve svirali.
– Udarim ja jednog gavrana sa autom, a Đole Čkemba kaže: „Naš bend će se zvati Crni gavran“, i tako je i bilo – rekao je Rade Vasić u profilu za rijlaiti „Veliki brat 2015“, pa nastavio:
– Po zanimanju sam muzičar, sviram harmoniku. Sviram po našim klubovima, svadbama, nemačkim restoranima, a sviram i u svinger klubovima. Tamo Nemac dovede svoju ženu, i ako joj se svidi drugi muškarac, ona spava sa njim. U tim klubovima sam svirao isključivo valcer, da bi se oni spojili. Mi smo tamo svirali goli, ko od majke rođeni. Znao sam valcer da sviram i po 20 minuta, samo da bih se nagledao lepote.
TUGA: Preminuo član teniske reprezentacije, osvajač Dejvis kupa 2010.
Dugogodišnji lekar Dejvis kup tima Srbije Zdeslav Zdenko Milinković preminuo je u petak 21. marta.
FOTO: Ilustracije
Milinković je rođen 1947. godine i ostaće upamćen kao jedan od najboljih ortopedskih hirurga, a brinuo je i o teniskoj reprezentaciji Srbije sa kojom je osvojio Dejvis kup 2010. godine.
Teniski savez Srbije oglasio se povodom tužne vesti.
– Sa bolom i tugom obaveštavamo javnost da je u petak, 21. marta preminuo dr Zdeslav Milinković (1947-2025), dugogodišnji lekar Dejvis kup tima Srbije. Naš Zdenko je bio redovni profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu, čovek koji je značajan deo života posvetio sportu.
Prof. dr Zdeslav Zdenko Milinković bio je jedan od najboljih ortopedskih hirurga u svetu, organizator više domaćih i međunarodnih instruktivniih kurseva, idejni tvorac i osnivač Spinalnog centra u Specijalnoj ortopedskoj bolnici Banjica. Odlikovan je brojnim plaketama i poveljama za doprinos u radu i razvoju ortopedije, traumatologije, ali i za svoj doprinos u popularizaciji sporta.
Srpski tenis pamtiće ga kao nezamenjivi deo tima koji je osvojio Dejvis kup u Beogradu. Na tom putu, a i kasnije, bio je oslonac tima, čovek čiji se savet slušao s pažnjom i prijatelj, kome je svako mogao da se obrati za pomoć. Ni karijere srpskih tenisera predvođenih najboljim na svetu svih vremena, Novakom Đokovićem, ne bi bile iste bez našeg Zdenka.
Ove godine se navršava i 60 godina kako je popularni Zdenko obukao karate kimono i vremenom se vinuo do karate šampiona, međunarodnog sudije i trenera. Bio je prvi predsednik Karate odbora Beograda. Bio je jedan od osnivača beogradskog Karate kluba Partizan i njegov dugogodišnji trener. Uvek je bio spreman da ogromno znanje iz ortopedije iskoristi i za pomoć mnogim sportistima. Bio je i lekar JSD Partizan.
Sahrana je u petak 28. marta u 14.30 na Novom groblju u Beogradu.
VEČNA SLAVA, VEČNOM STRELCU Partizan i CSKA u čast Delibašića i Ilića (VIDEO)
Pre početka prijateljskog meča Partizana i CSKA na stadionu „JNA“ domaći tim i navijači su odali počast nedavno preminulim Andriji Delibašiću i Radiši Iliću.
Foto: FK Partizan
Kao što je bilo očekivano, Partizan i njegovi navijači su pred susret sa ekipom CSKA odali počast Andriji Delibašiću i Radiši Iliću.
Prvo su domaći fudbaleri izašli u majicama sa likom slavnog napadača (na majicama nije bio golman zato što je već bio pre meča sa Čukaričkim).
SRBI I RUSI POSLALI LEPU SLIKU: Fantastične scene iz Beograda sa meča Partizan – CSKA
FUDBALERI Partizana dočekali su tokom reprezentativne pauze CSKA iz Moskve u prijateljskoj utakmici. Pred petnaestak hiljada navijača na stadionu u Humskoj poslata je lepa slika, a utakmica je završena pobedom Armejaca 2:1 (0:0).
FOTO: FK Partizan
Tim koji predvodi Marko Nikolić trenutno je šesti u Premijer ligi Rusije sa osam bodova manje od Krasnodara. Upravo je on Partizanu doneo poslednju titulu davne 2017. godine.
Pred meč održan je minut ćutanja za Radišu Ilića i Andriju Delibašića, nekadašnje fudbalere Partizana koji su tokom protekle nedelje premimnuli. Nešto ranije Danko Lazović uručio je plaketu Nikoliću.
Navijači oba tima zajedno su navijali sa južne tribine. Često su se čuli povici „Srbija – Rusija“, a u prvom poluvremenu nije bilo mnogo uzbuđenja. Međutim, to nije sprečilo prisutne na tribinama da se lepo zabavljaju i zdušno bodre svoje miljenike.
Ipak, pravo niotkuda, u 67. minutu Alerando je dobio fantastičnu loptu preko odbrane crno-belih. Šutirao je, Miloš Krunić je odbranio, ali je na odbitak ponovo došao Brazilac koji drugu priliku nije propustio.
Mirno je bilo do završnice meča kada je Rifat Žemaletdinov iskoristio nepažnju odbrane i uvećao na 2:0.
Ipak, Dušan Jovanović je u 98. minutu promešao odbranu i zatresao mrežu Moskovljana.
Ovako se pripremao najveći protest u istoriji: Nedeljnik u epicentru pokreta koji je promenio Srbiju – Nedeljnik
Prvi put se nisam razočarao kada me je neko odbio. Čitao sam poruku: “Plenum je odlučio da ne možete prisustvovati plenumu, ali možete doći i biti naš gost na Filozofskom fakultetu.” To je podrazumevalo i naravno priču za VP posle koje mi je mnogo toga bilo jasnije i zašto je ovaj studentski pokret uspeo i potpuno promenio Srbiju.
Na ulazu u fakultet dočekuje me jedan od momaka, studenata u blokadi, i sprovodi me do njihove kancelarije na Filozofskom fakultetu. Na fakultetu je užurbano, petak je, za neki sat u Beograd će doći na desetine hiljada studenata iz Srbije. Duž spratova i hodnika postavljeni su kreveti za goste. Svečano-revolucionarna atmosfera kao iz ratnih filmova koje sam gledao kao klinac. U kancelariji me dočekuje nekoliko studenata koji u ovom prostoru spavaju, jedu, spremaju odluke, maršute, ali i uređuju blokaderski samizdat koji će mi pokazati na kraju razgovora. Nikada nisam video takvu impresivnu kulturu dijaloga koja je opstala i posle više od tri meseca blokade. Nema upadanja u reč. Na reč se čeka dizanjem prsta, a tu je čitava “leksika” koja i van plenuma “živi” kao opšte pravilo komuniciranja. Tu su znakovi rukama koji menjaju aplauze, traženje reči, replike, direktne replike, neslaganje…
Studenti Filozofskog u blokadi se ne potpisuju, ne daju identitet ni u medijskim gostovanjima, i sve je to zbog tog “armiranog” jedinstva jednakih koje je stvorilo tako moćnu revoluciju. Studenti su osvajali disciplinom, onim čišćenjem trgova i ulica posle svojih okupljanja, empatijom, mobilnošću, ali i duhovitošću. Sve sam to dobio na kratkom kursu na jednom od spratova Filozofskog fakulteta u razgovoru koji smo morali da počnemo onim što je zaštitni znak od nulte tačke njihove akcije – plenumima.
Plenumi – prednosti direktne demokratije
Student 1: Plenum, zašto smo se baš odlučili na takav način odlučivanja putem direktne demokratije? Zato što smo videli u prošlosti da su određeni studentski pokreti ili pokušaji studentskih pokreta, padali baš zbog toga što se određeni pojedinci izdvoje i onda vlast može da ih uceni, slomi, potkupi. Mi smo shvatili da je ovo veće od svih nas i da nama nije potreban vođa, da odluke moramo da donosimo zajedno, da svako ima pravo da kaže, da predloži, da je svačiji glas jednak. I zbog toga smo se odlučili na plenum dvadeset i devetog novembra u Rektoratu. Plenum je odabran i jer su odluke koje donosimo legitimnije, da svako može da učestvuje. Čak i da izglasa kraj blokade. Ovih dana se dosta priča o tome kako smo mi neka agresivna manjina i slično. Ali svi mogu da kažu šta žele pa i ako se skupi dovoljan broj studenata koji ne žele da učestvuju u blokadi, koji ne žele da blokada opstane, postoji i ta mogućnost na plenumu.
Student 2: Uviđamo i da ovaj vid direktne demokratije nije nešto što je sada samo među studentima. Aktivno se širi i van fakulteta i primećujemo koliko je zapravo ključno da ni u jednom trenutku ne izdamo ono sa čim smo počeli.
Student 3: Hteo bih samo da dodam da se plenum zaista pokazao kao jedno izuzetno legitimno telo. Zato što se pokazalo da Srbi tradicionalno imaju mišljenje i vole svoje mišljenje da ističu, mada često do sada nisu znali šta sa tim mišljenjem da rade. Plenumi, kao doduše i zakonom prepoznati narodni zborovi, jesu prostor na kome sva mišljenja mogu da se izraze, gde mogu da se uvaže i gde jednostavno demokratskim glasanjem može da se odluči pravac u kome ćemo krenuti dalje.
Plenum svoj legitimitet crpi iz toga što su zaista svi pozvani da učestvuju. Mi i ovih dana svedočimo toj samoprozvanoj većini, mada ne znam odakle im pravo da se tako zovu, jer mi nismo pretendovali nikada na tome da kažemo da smo mi većina, ali smo bili otvoreni za saradnju sa svima koji imaju šta da kažu.
Openhajmer: Čovek u čiju su glavu stali svi užasi, moralne dileme i kajanja najvećeg rata u istoriji – Nedeljnik
Retko kada su ga mogli videti bez cigarete u rukama.
Bio je poput bilo kog zavisnika od nikotina za zavidnim stažom, iz čijih pluća bi se, naizgled ničim izazvano, prolomio zvuk dubokog kašlja. Bio je baš poput svih onih ogrezlih i blago neurotičnih pušača koji bi besomučno usisavali u sebe duvan pokušavajući da ublaže nervozu, dok bi se oko njih razvijao oblačić dima. Ali, tog dana sve je bilo drugačije. Oblak dima oko glave Roberta Openhajmera bio je isuviše mala replika jednog drugog, mnogo većeg dima koji je on omogućio. Onog najubojitijeg, onog u obliku pečurke.
I tog dana Robert Openhajmer je palio jednu cigaretu za drugom. Bio je posebno nervozan.
Bio je u Nju Meksiku, koji je inače voleo, i na samo deset kilometara od njega, u pustinji pod imenom Jornada del Muerto (u prevodu sa španskog Dan mrtvih), očekivao se zvuk eksplozije koji će označiti da je uspešno testirana prva atomska bomba, preciznije plutonijumska bomba.
Bio je 16. juli 1945. godine i u Nju Meksiku se odvijala prva proba atomske bombe, poznata kao projekat „Triniti”. Ista takva bomba, koja je uspešno prošla vežbu u pustinji, samo mesec dana kasnije biće bačena na Nagasaki. A to više nije bila vežba.
U tih mesec dana, u glavi jednog čoveka, Robeta Openhajmera, američkog naučnika uz čije ime se neizostavno dodaje „otac atomske bombe” – stalo je sve ludilo najvećeg rata koje čovečanstvo pamti, svi užasi, sve moralne dileme i sva kajanja koja rat neizostavno sa sobom nosi.
Za sve joj je govorio „sutra ćemo“, pa se ona razvela! Pevačica i danas žali što je ostavila prvog supruga
Pevačica Nada Obrić, koja iza sebe ima dva braka i buran ljubavni život, sada je otkrila razlog zbog kojeg je došlo do razvoda od prvog supruga.
Kako je i sama rekla Nada Obrić, ona je pokušavala punih 16 godina da sačuva brak, ali na kraju je odustala od svega i razvela se.
– Imala sam sjajnog prvog muža koji je otac moje dece. Sa njim sam sjajno živela, baš je bio dobar čovek, saradnik, prijatelj, otac pre svega. Sve je to bilo u redu, ali smo po temperamentu bili sever i jug. On je išao na jako odgovoran posao, kada dođe kući, ruča, prilegne da odmori. Odgleda dnevnik, mora da spava jer sledeće jutro opet ide na posao… Ja mislim da celu Evropu mogu da nosim na rukama, svet. Šta god ja kažem da ćemo da uradimo, on kaže ne može, nije to dobro, ajde sutra ćemo. Meni kad neko kaže sutra ćemo, bolje da me ubije. Možeš da kažeš neću, da znam na čemu sam – rekla je Nada i dodala:
Foto: Informer
– To je razlog što smo se razveli, ali smo ostali u dobrim odnosima do njegovog poslednjeg dana. I danas žalim što je umro.
Podsetimo, Nada Obrić ima neobičnu želju – da kada jednog dana napusti ovaj svet, počiva pored bivšeg muža, o čemu je govorila javno.
– Čitala sam da se Lepa Lukić naljutila kad su je pitali je l’ napisala testament i kupila grobno mesto. E, pa ja ne bežim od toga! Biće to u Beogradu, na Bežanijskom groblju. Iako sam se od bivšeg muža Ace razvela pre 18 godina, ja sam ipak odlučila da kada umrem budem sahranjena u istu grobnicu s njim. Ipak sa tim čovekom imam dvoje dece Itanu i Sašu. Verovatno će sad mnogi i da me osuđuju, ali baš me briga, to je moja konačna odluka i kraj. Ja nisam pisala testament, jer medu mojom decom nema zle krvi. Znaju oni šta ja imam i šta će da podele. Nemam strah ja od toga da unapred rasporedujem i delim. Moj pokojni muž i ja smo sve to na vreme rešili.
Matora otkrila kako su izgledali poslednji trenuci sa majkom: „Sve vreme me je držala za ruku“
Rijaliti učesnici Jovani Tomić Matoroj je krajem januara preminula majka, a sada je u „Eliti“ iznela nove detalje o njihovim poslednjim trenucima.
Jovana Tomić Matora razgovarala je sa Ivanom Marinkovićem i sa bolom u glasu otkrila da ju je mama držala za ruku sve do ulaska u bolnicu.
Foto: Printscreen/You Tube/Zadruga
– Ona je mene držala do bolnice, nije me puštala. Došla je doktorka koja je lečila tatu i kaže ona njoj: „Ovo je moja ćerka“. Rekla sam joj da mora da ide i da će da je zadrže, otežano je pričala, ali videla sam da se gubi. Uveče kad smo zvali bila je u teškom stanju na aparatima. Rastale smo se, svesna sam bila. Takav je bio i ćale, ali vratio se. Posle kad sam ušla u sobu, kad je vidiš na onim aparatima… – govorila je Matora i dodala: