Edo Ljubić je bio pjevač kojeg se teško ko može sjetiti. Uprkos podatku da je rođeni Bosanac, u bivšoj Jugoslaviji se dugo nije oglašavao. A bio je najpopularniji i najkvalitetniji pjevač tadašnje Kraljevine Jugoslavije. Dubrovački trubaduri i još neki pjevači su odvojili njegove pjesme od zaborava.

Stalni boravak

Edo Ljubić rođen je u Donjem Vakufu 1912. godine. Odrastao je u bogatoj obitelji, pa, je mogao ispoljiti svoj neopisivi muzički talenat, a ujedno se i školovati. Prvi instrument bila mu je dječija tamburica, već u petoj godini. A onda sa deset dobiva pravu tamburicu, a već sa 14. godina postaje vođa Tamburaškog orkestra od deset članova. Bio je čak i aranžer i instruktor u svom orkestru. Završio je u Travniku gimnaziju (Jezuitsku). Sa 28 godina u Zagrebu završio Studije muzike i pjevanja, a u Parizu studirao Elektrotehniku do 1933. godine. Vratio se u Jugoslaviju i počeo sa Vlahom Paljetkom u boemskim trenucima praviti pjesme, a i pjevali ih.

Edo je učestvovao na velikim turnejama po Parizu, Berlinu, Budimpešti, Rimu… Godine 1936. pojavljuje se na njemačkoj televiziji u muzičkoj emisiji. U Njujorku 1940. se zadesio na izložbi gdje ga je zadesio rat. Svi Evropljani su tada dobili stalni boravak i zeleni karton. Svirao je po tamošnjim restoranima, ali počeo snimati ploče sa pjesmama iz Slovenije, Makedonije, Srbije, Hrvatske, pa i bosansku sevdalinku. Snimao je i romske pjesme, mađarsku muziku, meksičku i američku. Tako je 1941. godine izdao prvu LP ploču sa pjesmama „Biljana platno bjeleše“, „Mustafu majka karala“, „Oj, Halile“, „Mislio sam da je život“… Godinu kasnije izdaje drugu ploču sa dalmatinskim pjesmama, gdje su se našle pjesme „Adio, Mare“, „Eto pletem mrižu svoju“, „Lipe su mlade Kaštelanke“, „Dođi libe do večeri“…

Omiljene pjesme

Tu su se našle i ploče sa američkom i meksičkom muzikom, a njegove omiljene pjesme bile su „Gdje si da si moj golube“, „Seoska lola“, „O jesenske duge noći“, „Došla Drina“, „Lola“, „Kradem ti se u večeri“, „Tiho noći“, „Moj živote gorak li si“. Naš tu gorčinu je nosio u sebi, kažu, sve do smrti koja ga je zadesila 1993. godine. Premda je bio uspješan u poslovanju sa dva ugostiteljska objekta u kojima je i pjevao sa svojim bendom, predratni šansonjer bio je tužan što se nisu mogle njegove pjesme slušati u ex. Jugoslaviji, pa je njegov objekat naslijedila njegova kćerka Nikki. Edo Ljubić je 1986. godine se našao u Kući slavnih američkih svirača tamburice.

„Ljubav u Sarajevu“

U to vrijeme poznati snimatelj, reditelj i fotograf Nikola Drakulić je 1937. godine snimio kratki film „Ljubav u Sarajevu“ sa Edom Ljubićem koji je tom prilikom ispjevao nekoliko sevdalinki a ujedno je snimljen pejzaž mahale šehera, sokaci na jedan efektan način.

VIKI MILJKOVIĆ ZA “EXPRESS”: Sa Bosnom me veže ista krvna grupa

Podmetnuta pjesma

Nakon Drugog svjetskog rata vlast tadašnje države Jugoslavije izbacili su Edo iz javnog života, što će reći da se njegove pjesme nisu smjele javno izvoditi. On je ostao u Kaliforniji gdje je živio sa svojom porodicom i uspješno poslovao, ali dugo se nisu njegove pjesme oglasile. A kaznu je dobio jer mu je podmetnuta pjesma „Sprem'te se sprem'te četnici“ da sa svojim orkestrom „Viktor“ napravi aranžman.

Piše: Jasna DURIĆ

The post ZVIJEZDE IZ SEHARE EDO LJUBIĆ: Tužni šansonijer appeared first on Express.

Original Article