U NAREDNIM nedeljama, rotacija Zemlje biće nešto brža nego inače, što će neke dane učiniti neznatno kraćim.

Foto: Profimedia
Tačnije, 9. jula, 22. jula i 5. avgusta očekuje se da će gravitacioni uticaj Meseca dovesti do toga da svaki od tih dana traje između 1,3 i 1,51 milisekundu kraće od uobičajenih 24 sata.
Iako se jedan dan na Zemlji definiše kao vreme potrebno za jednu punu rotaciju – oko 86.400 sekundi – ta vrednost nije apsolutno fiksna. Na brzinu rotacije utiču položaji Sunca i Meseca, promene u magnetnom polju planete i raspodela mase širom Zemlje.
U danima koji slede, specifičan položaj Meseca, kada se nalazi najdalje od Zemljinog ekvatora, uticaće na brzinu okretanja planete. Kada je Mesec bliži polovima, njegov gravitacioni uticaj dovodi do blagog ubrzanja rotacije, slično kao kada se čigra brže vrti ako je zavrtite pri vrhu, nego ako je držite oko sredine i zavrtite.
Iako su ovakve fluktuacije očekivane, postoje i teorije da ljudska aktivnost ima svoju ulogu u ovom procesu. Usled promene mase usled kretanja leda i podzemnih voda, povezana sa klimatskim promenama, procenjeno je da je povećala dužinu dana za 1,33 milisekunde po veku između 2000. i 2018. godine.
Istorijski gledano, rotacija se postepeno usporava. Pre jedne do dve milijarde godina, jedan dan je trajao samo oko 19 sati, što je delom posledica bliže pozicije Meseca u odnosu na Zemlju i njegovog snažnijeg gravitacionog uticaja. Kako se Mesec udaljavao, dani su postepeno postajali duži. Ipak, poslednjih godina zabeležene su varijacije u rotaciji. Na primer, 2020. godina je donela najbrže obrtanje planete od početka modernih merenja sedamdesetih godina, a 5. jula 2024. godine zabeležen je najkraći dan ikada, kraći za 1,66 milisekundi od standardnih 24 sata.
Pojedinačni događaji, poput snažnih zemljotresa, takođe mogu da skrate dan, kao što je bio slučaj tokom potresa u Japanu 2011. godine, koji je doveo do gubitka 1,8 mikrosekundi. Čak i godišnja doba menjaju raspodelu mase na planeti: Tokom leta na severnoj hemisferi, kada drveće olista, masa se premešta dalje od Zemljine ose rotacije, što može prouzrokovati blagi pad brzine rotacije.
Ipak, uprkos tim promenama, satovi će i dalje brojati punih 24 sata. Ove razlike su premale da bi se osetile u svakodnevnom životu, a da bi došlo do realne potrebe za prilagođavanjem vremenskih zona, promena bi morala da bude veća od 0,9 sekundi u dužini dana, prenosi „Lajv sajens“. Iako se to nije desilo u okviru jednog dana, vremenom se takve razlike akumuliraju, pa postoji potreba za periodičnim prilagođavanjem, to jest dodavanjem „preskočne sekunde“ u univerzalno koordinisano vreme (UTC), kako bi naši satovi ostali usklađeni s rotacijom Zemlje.
(rt.rs)
BONUS VIDEO – Potraga za delovima tela kod Lazarevca