Predsednik Srbije Aleksandar Vučić, koji učestvuje na samitu Evropske političke zajednice u Kopenhagenu, ponovo je imao problem sa – sedenjem. Taman kad smo mislili da će među evropskim kolegama bez problema pronaći svoje mesto, „ne lezi vraže“, ovog puta nije bio u poslednjem redu, ni u nekom zabačenom ćošku, ali nije znao gde mu je nestala stolica.

Društvenim mrežama kruži snimak predsednika Srbije, na kojem se vidi kako ulazi u prostoriju u kojoj se održava samit i gde su se svi prisutni smestili, osim njega. Umesto da sedne na svoje mesto, Vučić se osvrtao oko sebe i kao da mu nije bilo jasno ni gde je došao, ni gde je njegovo mesto, tačnije gde bi trebalo da sedne.

Aleksandar Vučić u Kopenhagenu na sedmom Samitu Evropske političke zajednice, Foto: Screenshoot/X.

Predsednik Srbije, nažalost, ima dosta iskustva sa „problemima sedenja“ prilikom međunarodnih poseta, na kojima on, uvek nekako, izvuče deblji kraj.

Za njega se nađe prostor, ali na hoklici, u ćošku ili u poslednjem redu, tako da ga na pojedinim snimcima jedva i primetimo, pa deluje kao da nije ni bio prisutan. Mesto koje mu, očigledno, dodele svetski lideri, dovoljno govori o tome koliko je važno njegovo prisustvo.

Ovog puta, u Danskoj, nije uopšte imao mesto, čak ni hoklicu.

Dok se u prostoriji zbunjeno okretao oko svoje ose, tražeći pogledom nekoga da mu pomogne i spasi ga posramljujuće situacije, kako niko nije priskočio u pomoć, pokušao je da se smesti na stolicu vojnog lica. Međutim, odmah mu je ukazano da ne može tu da sedne jer je mesto – zauzeto!

Iz organizacije samita, kao da nisu znali šta će sa njim.

Konačno, neko se dosetio i doturio mu stoličicu sa stočićem, koja podseća na školske klupe, u kakvim u evropskim školama sede učenici. Međutim, predsednik Vučić je, u pokušaju da se smesti, uspeo da polomi stočić, kada ga je, „spretno“, izvrnuo naopako. Ipak, dozvolili su mu da ostane na stoličici, jer drugog mesta nema, a stočić je nevažan, ionako ne mora ništa da zapisuje, neka pamti, kao što ćemo i mi zapamtiti i ovu javnu blamažu, još jednu u nizu.

Originalni tekst