Bila je nedelja, osam sati ujutru, i nakon prošlonedeljnog mučnog sastanka u trpezariji, na kojem je Dobrila saopštila da joj je namera da se u što skorije vreme razvede od Frica, na šta Fric nije burno reagovao, osim što je njene reči ignorisao, što ipak jeste jedan oblik reakcije, i odmah je celu situaciju sasvim očekivano usmerio ka sebi kao žrtvi, tvrdio je da su svi u trpezariji očigledno protiv njega i da su u neprestanim pokušajima da ga potpuno unize i unište, i tako dalje, da ne kenjamo više o tome, poznato je to svima, dajte onda da dozvolimo Naratoru da se barem malo olakša, da vidimo šta je s njim, da i on iznese svoju muku koja ga pritiska svakog vikenda, iako tokom nedelje ne radi ništa, osim što sad mora redovno da se javlja ponedeljkom i četvrtkom svom psihijatru, a ponekad i vikendom, kada ima razloga za to, i da provede sat vremena, a bogme nekad i duže, u po njemu praznim razgovorima, svestan da je psihijatar sve bliže odluci da ga zadrži u klinici „Laza Lazarević“. Jer koliko god se Narator trudio, uostalom poznato je da se svaki sociopata jedino oko toga i trudi, da doaka psihijatru, ili već nekom sagovorniku, jer na kraju, znamo i iz literature da se psihoterapijom ništa ne može postići sa sociopatama, naprotiv, tako poremećeni ljudi često okreću stvari u svoju korist, nadmeću se sa lekarima, manipulišu i lažu do besvesti, i dovode i sebe i lekara do situacije gde lekar više i ne vidi svoju ulogu u takvim razgovorima, ne zna lekar čak ni koje lekove da prepiše.

CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 27. FEBRUARA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS

Nedeljnik 685

Post Views: 13

Originalni tekst