U čitavoj istoriji čovečanstva, nijedan grad nije bio na tolikoj vetrometini kao Beograd. Nisu to bili ni Rim, ni Carigrad, ni Jerusalim, a ni Moskva već baš Beograd. Prema podacima Enciklopedije Britanika, srpska prestonica je kroz vekove rušena do temelja čak 44 puta, za nju je vođeno 115 bitaka, a u tim sukobima poginulo je više od šest miliona ljudi. Beograd je više nego i jedan drugi grad na svetu, svedok istorije i simbol slobode.

Foto: D.Milanović/Zoran Jovanović Mačak
Jedna od najpoznatijih bitaka odigrala se 1456. godine kada je osmanski sultan Mehmed II Osvajač, predvodnik vojske od preko 100.000 ljudi, krenuo ka Beogradu. Grad je bio pred padom, ali je tada malobrojna hrišćanska vojska pod komandom Sibinjanina Janka izvela gotovo nemoguće – odbila siloviti juriš, porazila sultana i sačuvala grad. Već sutradan, osmanska vojska bila je u povlačenju, ostavljajući za sobom mrtve i poražene.
Ova pobeda odjeknula je čitavom Evropom. Papa Kalist III, želeći da zauvek oda počast herojstvu branilaca Beograda, naredio je da se svakog dana u podne na svim rimokatoličkim crkvama sveta oglašavaju zvona i vernici mole za branioce grada. Budući da papa tu naredbu nikada nije povukao, zvona do danas zvone u podne, iako malo ko zna da njihovo javljanje potiče upravo zbog pobede kod Beograda.
Kolika je bila silina sukoba govori i neobičan detalj- među telima poginulih pronađen je i vrabac pogođen sa tri strele. Taj simboličan prizor ptice koja je možda svojim životom spasla tri vojnika urezan je u pamćenje kao znak da i ono najmanje u Beogradu ume da prkosi sudbini.
Pogled redakcije portala Srpski ugao
Beograd nije samo prestonica. On je grad koji je preživeo više ratova nego bilo koje drugo mesto na planeti. Grad u kome su ruševine bile samo temelji za novo trajanje. U smrti i pobedama, podnevnim zvonima i u tihom letu jednog vrapca, Beograd je postao simbol srpske slobode, prkosa i neuništivosti. Zato, kad u podne zazvone crkvena zvona negde u svetu treba znati da ona zvone zbog Beograda.
Piše: Nina Stojanović