Vilijam Montgomeri je rekao za Nedeljnik da su zemunski i surčinski klan bili mnogo važniji nego što se to na Zapadu shvatalo.
„Vođa surčinskog klana, Ljubiša Buha Čume, posvađao se sa ‘zemuncima’, što je dovelo do toga da se njegova građevinska firma našla na udaru kada su mu digli u vazduh petnaestak kamiona i buldožera. Pobegao je u Istanbul i verujući da hoće da ga ubiju zatražio je pomoć bliskog saradnika predsednika Vlade (pretpostavlja se da je u pitanju Velimir Bata Janušević – prim. A. O.), koji je pozvao bivšeg britanskog šefa MI6 u Beogradu koji se nalazio u Beču. On je organizovao da Čumeta prebace u bazu u Slovačkoj gde je podvrgnut ispitivanju (nakon čega je prebačen u ambasadu SCG u Bratislavi – prim. A. O.). Čume je veoma precizno opisao sve što su radili i on i zemunski klan, otmice i ubistva, uključujući i ubistvo Ivana Stambolića. Đinđić je bio u zamci, trebala mu je naša pomoć, ali je obećao članovima zemunskog klana da ih neće dirati, a onda je rešio da podigne optužnice protiv njih.
Pet minuta kasnije znali su za njegovu odluku, jer je zemunski klan bio infiltriran u Ministarstvo unutrašnjih poslova. Imao sam uvid u svedočenja koja to potvrđuju. Ako je trebalo da nalog za hapšenje članova zemunskog klana bude predat istom ministarstvu u kojem su sedeli njihovi saradnici, bilo je izvesno je da će oni o tome odmah biti obavešteni. To je zapečatilo Đinđićevu sudbinu, jer su verovali da ih je izdao. Za Đinđićevu smrt krivim Hag, izručenje Miloševića i ostalih i kriminalne bande“, ispričao je Montgomeri.
Na pitanje da li mu je Đinđić rekao da mu je život ugrožen, Montgomeri odgovara da „jeste, nakon što su već pokušali atentat na njega, na auto-putu, kada je kamion izleteo ispred Đinđićevog vozila“.
„Zoranova kuća je bila odmah pored moje, između rezidencije i njegove kuće bio je prolaz sa kapijama s obe strane. Kada bi hteo da dođe do mene, mogao je da prođe kroz kapiju, kao i ja kada bih išao do njega. Te noći sam bio u njegovoj kući i on mi je ispričao o pokušaju atentata. Njegova supruga je bila tu, razgovarali smo, bio je svestan da je situacija ozbiljna, jer je Bagzi bio član zemunskog klana. Ali je rekao zanimljivu stvar, da ne može o tome da govori javno jer bi mu se ljudi smejali, pošto mu se ništa nije dogodilo, nema štete na automobilu, niko nije pucao. Ubijen je četiri dana kasnije (u dvorištu zgrade Vlade).
U tu zgradu sam ušao najmanje pedeset puta. Uvek su me vozili kroz podzemni ulaz koji je prostran, iz koga može da se uđe u zgradu liftom. Đinđić je znao da mu preti opasnost, ali nije koristio taj ulaz, već je otišao na drugi, otvoreni. Kada je izašao iz kola, pucali su na njega. Nikada neću razumeti zašto nije koristio podzemni prolaz“, rekao je Montgomeri.
Prema njegovim rečima Vladimir Beba Popović se ponašao kao „medijski car“.
„Kada je radio sa Zoranom, stalno bi zvao urednike i novinare i vikao na njih ukoliko bi se usudili da kritikuju Đinđića. Oni su dolazili kod nas da se žale kako ih ugrožava dok pokušavaju da budu nezavisni. Na Novom Beogradu su se pojavili plakati sa likom Verana Matića, vlasnika B92, na kojima je pisalo: ‘Traži se. Živ ili mrtav’. Bilo je jasno da je to delo Bebe Popovića. To je uradio zato što je B92 umeo da bude veoma kritičan prema Zoranu Đinđiću. Popović je to mrzeo. Zatražio sam da se vidim sa Zoranom i rekao sam mu: ‘Pogledaj ove plakate, ovo ne izgleda dobro ni za tebe ni za tvoju vladu.’ On mi je odgovorio: ‘Da, znam. Posvađao sam se s Bebom oko toga. Otišao je ljut pre nekoliko dana i nije se vratio.’
Sve do trenutka kada je Đinđić ubijen, Beba se nije pojavio na poslu. Kada je Zoran ubijen, istog trenutka se vratio kao jedna od vodećih figura u novoj vladi i uz Čedu Jovanovića imao je ogromnu ulogu u operaciji ‘Sablja’. Nova vlada je uvela vanredno stanje. U početku je to bilo neophodno, ali vanredno stanje se produžilo iako su operacije hapšenja bile završene i osumnjičeni u zatvoru. Razlog je bila želja nove vlasti da po svaku cenu pronađe vezu između Koštunice i atentata. I nisu uspeli u tome. Ponovo su počele da mi stižu žalbe da Popović vrši pritisak na medije. Besneo je i pretio medijima zbog svakog teksta koji je bio kritičan prema vanrednom stanju“, objasnio je Montgomeri.
Kako je naveo, zatražio je tada da se sastane sa novim predsednikom vlade, Zoranom Živkovićem.
„Pitao me je za mišljenje i ja sam mu rekao da vanredno stanje treba ukinuti. Rekao sam da i dalje mogu da gone sve za koje misle da su odgovorni za atentat i da im za to nije potrebno vanredno stanje. On se složio. Onda sam mu rekao da Beba Popović viče na sve u medijima koji se usude da kritikuju operaciju ‘Sablja’ i da napadi na medije ne izgledaju dobro u očima sveta. Rekao sam mu: ‘Kada novinari pokušavaju da izveštavaju, da kritički govore o odlukama, vi se ponašate ovako.’
Nakon tog razgovora sa Živkovićem, Beba je došao kod mene u rezidenciju i doneo mi debelu fasciklu sa tekstovima koji su bili kritični prema Đinđiću. Hteo je da mi pokaže s čim sve mora da se bori. Rekao sam mu: ‘Izvinite, ali to je sloboda štampe.’“, ispričao je on.
Montgomeri je rekao da je to bio njihov prvi susret i da ga je „pre toga sretao u hodnicima kada bi išao kod Zorana“.
„Video bih ga za njegovim stolom u Vladi i u sličnim situacijama, ali nikada nismo imali sastanak. Popović je otpušten i ja sam stekao neprijatelja za ceo život“, poručio je Montgomeri.
Upitan o tome da li je Beba Popović doprineo predstavi da je atentat na Đinđića orkestriran od Koštunice i službi bezbednosti, Montgomeri odgovara „da, mislim da je radio na tome“.
I danas je prisutan i kažu da radi isto, samo u novoj vladi.
„Stvar je u tome što je imao tu osobinu da je, ako radi za vas, potpuno, stoprocentno odan. Ne biste mogli da nađete lojalnijeg i odanijeg čoveka. Možda samo pas može da bude lojalniji. I to je ključ zašto je i dalje tu. Jer kada je uz vas i radi za vas, on je veoma agresivan, veoma uporan u tome da ukloni svaku kritiku na vaš račun. I u tome je bio veoma dobar“, zaključio je Montgomeri.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA KOJI JE OD ČETVRTKA, 18. SEPTEMBRA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS
Post Views: 0