Starleta Ava Karabatić iza sebe ima tešku godinu. Sahranila je svog oca, Ivicu Karabatića, javnost molila za novčanu pomoć i – preživjela.
Nedavno se pisalo kako je Ava odlučila preseliti u Sloveniju te započeti novi život, a sad je na svom Facebook profilu odlučila podijeliti iznimno osobnu i bolnu priču odrastanja i ovisnosti.
-Imam potrebu ispričati vam jednu emotivnu anegdotu, bolnu, ali i ljekovitu, priču koja je urezana u moje sjećanje. Ona nosi sa sobom lekciju mog oca, čovjeka koji me učio ne riječima, nego šutnjom, strpljenjem i srcem koje nikada nije prestalo kucati za mene. Nisam odrasla u bogatstvu, ali u našoj je kući uvijek bilo topline. Roditelji su se trudili da nikad ne osjetim oskudicu, iako su znali da nemamo mnogo. U fazi mog alkoholizma kada sam se svakog jutra umjesto kavom budila gorkim pelinom, kupljenim od prvih kovanica koje bih u ruci stisnula. Bio je Uskrs, vani kiša, a ja sam bezvoljno ležala na fotelji, preteška i za samu sebe. Otac je, izmučen, kružio oko mene, znao je da ne može protiv moje tvrdoglavosti, da nikakva riječ ne može probiti tvrdi oklop kojim sam se zaklonila i da jednostavno za bilo kakvu promjenu moram sama reagirati prvenstveno zbog svog teškog karaktera. I zato je šutio, ostavljajući me u mojim sjenama, iako mu je srce pucalo – započela je Ava.
-Tog dana, vraćala sam se iz trgovine s bočicama staklenih žestica. Tiho sam otvorila vrata i zastala, ugledala sam ga kako sjedi sam i razgovara s tišinom, s Bogom, možda i sa sobom: „Bože, čime smo Te uvrijedili da nas tako kažnjavaš? Moja je kći najnesretnija osoba na svijetu… osjećam da će umrijeti od tuge, a ja joj ne mogu pomoći. Ne znam što joj se događa. Pije i plače, ne danima, mjesecima.“ Te su riječi probile kroz mene jače od ijedne njegove opomene. Suze su mi klizile niz obraze, tijelo se počelo tresti. Treskavica je bila moj svakodnevni suputnik, ali tada se nisam tresla zbog alkohola, nego zbog udara stvarnosti. U rukama su mi zveckale bočice, odavale me, pa je otac dotrčao. Mogla sam izgovoriti samo jedno: „Oprosti, to je demon. Izvadi ga iz mene, molim te. Ovo nisam ja. Demon je ušao u mene, oprosti – nastavila je.
-Zajedno smo prolili alkohol u sudoper, gledajući kako nestaje niz odvod, kao da s njim puštamo i dio tame koja me držala zarobljenu. Od novca što mi je preostao ostalo je tek sitno, ali ja sam inzistirala: bez obzira je li Uskrs, Sveta Lucija ili bilo koji blagdan, kuća mora biti ukrašena da se osjeti toplina. Poslala sam oca po čokoladne zečiće, jaja u šarenim bojama, male piliće i šarene vrpce. Tog smo Uskrsa skromno, ali s ljubavlju, ukrasili naš dom. Upalili smo „La Promesu“, seriju koju smo voljeli zajedno pratiti, i osjetila sam da nakon dugo vremena dišem, ne plućima, nego dušom. Taj je Uskrs bio jedan od najljepših u mom životu, jer nije bio okićen bogatstvom, već ponovnim rađanjem nade – napisala je Ava.
Uz svoju ispovijest je objavila i selfie, a skupila je gotovo tisuću lajkova i komentara podrške.
S.M/Dnevno
