Neformalna mreža Akademski plenum iz Novog Sada postavila je danas pitanje „studentima koji žele da uče“ iz Pionirskog parka u Beogradu zašto sada ne uče, kada je na mnogim fakultetima počeo neki vid onlajn nastave, piše portal N1.

„Fakultet tehničkih nauka u Novom Sadu, koji studira Vladimir Balać je još 28. maja doneo odluku o onlajn nastavi i mladi kolega može da prati nastavu u tom formatu, da uči i da se priprema za polaganje ispita, pa nije jasno zašto se još uvek nalazi u Ćaćilendu. Takođe, i neformalni lider takozvanih studenata koji žele da uče – Miloš Pavlović je izgleda odustao od učenja, jer ni on nije napustio Ćaćilend, iako je Medicinski fakultet u Beogradu 11. juna takođe doneo odluku o nadoknadi nastave po hibridnom modelu“, podseća Akademski plenum u saopštenju i dodaje da ne raspolažu informacijama o eventualnim drugim studentima koji borave u Pionirskom parku.

Ističu da ako, eventualno, tamo ima još studenata i njima postavljaju isto pitanje „Zašto su još uvek tu?“.

„Akademski plenum poziva sve takozvane studente koji žele da uče, da zaista počnu da uče i momentalno, bez odlaganja, sami očiste nehigijensko naselje ispred Predsedništva Srbije. Ukoliko to ne učine, dokazaće tvrdnju da im nije cilj da uče, nego da su politički instrumentalizovani provokatori koji žele da izazovu nerede i nasilje“, naveo je Akademski plenum.

Napominju da u tom slučaju odgovornost za buduća dešavanja će snositi isključivo predsednik Srbije, za kojeg kažu d aje u stalnom kontaktu i dogovoru sa ovom grupom studenata.

Samoprozvani „studenati koji žele da uče“ reagovali su u subotu na najavu velikog studentskog protesta zakazanog za 28. jun. Student iz „ćacilenda“ Vladimir Balać, uz prisutvo Miloša Pavlovića, rekao je novinarima da studenti u blokadi žele na Vidovdan da očiste „ćacilend“.

Akademski plenum pojašnjava da je „ćacilend“ „u narodu opšteprihvaćeni naziv za divlje i nehigijensko naselje u Pionirskom parku, u kome borave uglavnom osobe za koje se ne može lako utvrditi da li su zaista studenti“.

Post Views: 104

Originalni tekst