Senida Hajdarpašić, poznatija pod umjetničkim imenom Senidah je Slovenka crnogorskih korijena. Njena popularnost raste nakon svakog albuma i ne zaustavlja se sve do danas, kada je na velikoj balkanskoj turneji.
Senidah vole i Bosanci i Hercegovci, ali rijetki znaju kako iza širokog osmjeha i prelijepih stihova samozatajne pjevačicestoji teška životna priča. Na nju se sama osvrnula u jednom trenutku posljednjeg nastupa:
–Nedostaje mi obitelj koje već neko vrijeme nema. Ali oni su tu, sigurno su bili prisutni – rekla je i pokazala prstom prema nebu.
Iako ona ne voli pričati o privatnim stvarima, jedna prijateljica odlučila je približiti osobnu tragediju 39-godišnje Slovenke.
–Otac joj je poginuo u teškoj prometnoj nesreći kad je bila mala. Majka joj je tada teško ozlijeđena, a sestra ostala u komi. Srećom, prošla je neozlijeđena. Ta tragedija obilježila je njezin život. Mislim da se nikada nije potpuno oporavila od toga. Prije deset godina, mislim da je tada imala 27 godina, izgubila je i majku koja joj je bila najveći životni oslonac i podrška. Ona je to jako teško podnijela. Zatvorila se u stan i mjesecima nije izlazila iz kuće. Bile su jako bliske, a Senida danas toliko sliči svojoj rođenoj majci da je to nevjerojatno. Kao da su blizanke. Kad je vidim, kao da joj vidim majku – ispričala je za Kurir.
Iako o sebi i svom privatnom životu ne voli pričati javno, pjevačica je prošle godine iskreno prvi put progovorila o pokojnoj majci, kako se nosi s gubitkom i kako je zadnja dva albuma posvetila upravo njoj.
–Puno toga mi je ostalo od mame. Ona mi je stalno govorila da sam posebna. Da sam savršena. Neka rođakinja joj je na to rekla kako nitko nije savršen. Moja mama kaže: “Moja Senida je savršena.” Ja sam njoj bila super. Bila mi je prijateljica, mogle smo se smijati i svašta, ali čim bi me pogleda prijeko, nisam smjela ni pisnuti – ispričala je Senida.
Blic prenosi njezine izjave u kojima kaže kako je posljednja dva albuma, kojima je postigla veliku popularnost i imali su odličan prijam kod publike, posvetila mami.
–Od njene smrti prošlo je deset godina. Nije lako. Ni danas nije lako. Tada misliš da nećeš preživjeti, ako se njoj nešto dogodi, idem i ja za njom, ali ono, tu si, ideš dan za danom. Kao lakše je, ali sjetiš se uspomena i pitaš se: “Gdje je ta osoba? Gdje je ta osoba i zašto je nema?” Nije lako, pogotovo kada imam teže dane. Baš je teško, ali ne smijem se prepustiti tim momentima – otvorila se za Blic Senidah.
S.M
