Mlada pjevačica Sara Reljić otvorila je dušu i ispričala sve detalje svog životnog puta od djetinjstva do danas!

– Rođena sam u Kotoru, a do desete godine sam živjela u Herceg Novom. Moja prva sjećanja su plaže, more i školjke. Naučila sam da plivam prije nego što sam prohodala. Tata je bio ronilac, moreplovac, pa sam vrlo rano naučila i da ronim.

TRPJELA SAM VRŠNJAČKO NASILJE
– Moja mama je vojno lice i nema gdje nije živjela, jer je i njen tata bio vojno lice, pa su se stalno selili. Taj dolazak u Beograd je za mene bio nešto najstrašnije! Dolazili smo mi i ranije, imali smo i stan u Beogradu, ali preseljenje je nešto drugo. Najteže mi je palo odvajanje od Nikole… Nas dvoje smo dijelili baš sve, pa i jednu pljeskavicu… Krenula sam u školu na Bežanijskoj kosi. Na sve načine sam pokušavala da se uklopim, ali nije išlo. Nisam mogla da nađem društvo, a djeca u školi su bila surova. Kada me je učiteljica pitala kako se zovem, rekla sam – Ja sam Sara, kako se zove… I do kraja školovanja mi je ostao nadimak – Kako se zove! Sa mnom u školu je išla kćerka Ace Pejovića, a kratko vrijeme i Viktor Živojinović, Brenin i Bobin sin. Družili smo se. Oko mene su se stalno pravile neke spletke i zvrčke. Jednom su me djevojčice zatvorile u toalet i htjele da me biju. A jedna ljubomorna djevojčica je Viktoru rekla da se sa njim družim samo zato što mu je Brena mama. On me je napao da se sa njim družim iz koristi! Mene ni Brena, ni narodnjaci, ni Grand nisu zanimali. Tada sam Viktoru rekla da ja u Grand nikada neću kročiti. Na to je on odgovorio – Vidjet ćemo jednog dana! Tako smo prestali da se družimo. Samo jednom, kada sam bila u Pinkovim zvijezdama, javio mi se i rekao – Bravo! Više nikada se nismo vidjeli…

KAD SAM VIDJELA ŠTA RADE OŽENJENI, RAZOČARALA SAM SE U MUŠKARCE
– To što me je društvo odbacivalo, još više me je natjeralo da se okrenem muzici. U muzici sam našla spas, mir, sve… Još kao klinka, pjevala sam u crkvenom horu, a u školi sam išla na sve moguće sekcije, uzimala privatne časove, išla na takmičenja. I dok su me u osnovnoj školi svi maltretirali, u srednjoj muzičkoj mi je bilo super. Imala sam divne predavače, zavoljela sam sve muzičke pravce.

– Uvijek sam bila zaljubljena i glava mi je bila u oblacima. Prvu ozbiljnu ljubav sam imala u drugom razredu srednje škole. Dugo prije toga smo bili drugovi, a onda smo shvatili da smo zaljubljeni. Bili smo u vezi godinu dana, a onda zaključili da je ipak bolje da budemo samo drugovi. Poslije raskida, nisam bila razočarana. Razočarenja su došla tek poslije. Kada sam krenula da studiram industrijsko inženjerstvo, počela sam i više da radim. Šokiralo me je kad sam vidjela šta rade oženjeni muzičari! Varali su svoje žene na svakom koraku. Bila sam naivna, razočarana, zatečena… Dotuklo me je i kada sam vidjela koliko umiju da budu ljubomorni, koliko pjevačici mogu da podmetnu nogu! Onima koji su htjeli da me angažuju, govorili su da ne radim dobro, da sam bila sa ovim ili onim. Sve te priče da sam sa nekim bila, plasirali su muškarci koje sam odbila, a širile su ih ljubomorne djevojke!

MNOGE PRIJATELJE SAM PRECRTALA ZA CIJELI ŽIVOT
– Prijatelji su me razočarali. Posle Zadruge, mnoge sam precrtala i izbrisala iz svog života. Imala sam jednu iskrenu prijateljicu, pjevačicu koja se takmičila u Zvezdama Granda. Dala mi je podršku kada sam ulazila u Zadrugu, a kad sam izašla, nije htjela ni da se vidimo. Na društvenim mrežama sam vidjela da je slavila rođendan. Pitala sam je zašto me nije zvala, rekla sam joj da mi je žao što je tako, da mi nije jasno… Kao paćenik sam je zvala da se vidimo, nije htjela! Otkačila sam sve one ljude koje sam jurila. Kao budala sam trčala za svima, dosta je više. U Zadruzi sam vidjela na šta su sve ljudi spremni… Sjećam se razgovora sa Anom Korać, u prvoj Zadruzi. Pričala je da joj je rijaliti kao ekskurzija. Pitala sam se „Sestro, kakav li ti je život napolju, kada ti je ovaj haos kao ekskurzija?“.

(express/scandal)

The post Sara Reljić: Brenin sin me je optužio da se sa njim družim iz koristi! appeared first on Express.

Original Article