Seka Aleksić završava 2022. godinu sa osmijehom. Nizala je uspjehe, objavila album, u decembru i novu pjesmu, a na tržište je plasirala i svoj modni brend. U novu 2023. ulazi puna planova.
Seka Aleksić otkrila je po čemu će pamtiti prethodnu godinu, a onda se prisjetila kako je provodila praznike tokom djetinjstva.
Po čemu ćete pamtiti odlazeću godinu, a šta očekujete od naredne?
– Ovu godinu je definitivno obilježila jedna nova saradnja koja je iz korjena promijenila moje poslovne poglede na svijet. U pitanju je dolazak mog art direktora Stanisava Zakića. Pred kraj godine obradovali smo publiku projektom “Disko Seka”, kao i lansiranjem nove robne marke “Second skin by Seka”, a za narednu godinu planirani su brojni projekti. Ne smijem da otkrivam o čemu se radi, ali ću vam reći: Očekujte neočekivano.
Čime ste za praznike obradovali sinove i supruga?
– Djecu i supruga uvijek obradujem poklonima, kao i oni mene. Naravno, djeca se uvijek raduju otvaranju poklona, ali iskreno da vam kažem – nisu zahtjevni. Jakov obožava lasere, to mu je nova zanimacija, a Jovan je zadovoljan šta god da se nalazi u poklonu. Doduše, Jovan je još mali da bi znao da kaže šta želi od Deda Mraza, ali zato mi kao roditelji i te kako znamo šta voli, šta mu prija, pa su tu uvijek mali automobili i neke igračke. Ali vjerujte, Jakov i Jovan se najviše raduju kad smo mi svi skupa kod kuće i kad se igraju s nama. Trče, skaču, vrište, valjaju se s Veljkom i sa mnom po podu! Ma oni su razdragana i sretna djeca, koja ne reaguju na materijalne stvari.
Vi radite u novogodišnjoj noći, Veljko će biti s vama, ko će čuvati Jakova i Jovana?
– Na Božić i Vaskrs nikad ne radim jer su to dva praznika koje provodim u krugu porodice, dok za doček Nove godine uvijek radim. S obzirom na to da uvijek gledamo da je cijela naša familija na okupu tokom velikih praznika, tako će biti i ovog puta, te djeca praktično neće ni osjetiti da me nema, jer oni spavaju u vrijeme kad ja nastupam, a i biće puna kuća najbližih, tako da se ne brinem. Jakov je izrazio želju da bude s nama za doček, ali smatramo da je još uvijek mali za takvu vrstu avanture, tako da će sačekati još koju godinu.
Ko je stroži roditelj, Veljko ili vi?
– Jakov je ja, a Jovan je tata, tako da je Jovan moje dijete, a Jakov je Veljkov. Šalim se, obojica su vezani i za mamu i za tatu. Podjednako vole da provode vrijeme s nama, ali je ipak malo teže kad mama nije tu nego kad Veljko nije tu, što je potpuno prirodno, jer su muška djeca malo više vezana za majku. Ne bih mogla da kažem da smo kao roditelji strogi, ali Veljko je ipak malo veći autoritet od mene, na čemu mu zavidim.
Kako ste u djetinjstvu slavili Novu godinu? Po čemu pamtite taj period?
– Praznike pamtim po selu Lipolist, gdje sam živjela kao dijete. Sjećam se da su nam uvijek dolazile moje tetke iz Beograda i Austrije i donosile lijepe paketiće kojima sam se mnogo radovala. Pamtim da smo uživali tako što sjedimo za trpezom i provodimo vrijeme zajedno u šali, smijehu i uz pjesme. Moja mama je sjajna kuharica, ali nažalost, zbog cijele situacije u kojoj smo živjeli, mogli smo da priuštimo malo bogatiju trpezu samo za praznike. Za razliku od mojih vršnjaka koji su živjeli van Bosne, ja nisam imala priliku da vjerujem u Deda Mraza jer sam sticajem okolnosti svoj novac počela da zarađujem od 14. godine. Tek kad sam upoznala Veljka u meni se rodila vjera, koja me i danas gura da idem naprijed.
(express/alo)
