BILI smo uplašeni, nismo znali šta nas je snašlo, kad dođete u veliki grad u kom ne znate nikoga osećate se kao pokislo kuče. Sa druge strane u nama je gorela želja da se nešto desi, jer smo oduvek osećali da možemo više, da ne ostanemo na nivou grupe koja svira i peva u nekom lokalu. Emocija koja nas je nosila bila je da možemo da pokorimo svet.
Ovako, u dahu, sećajući se 2002. i pesme „Daj mi daj“ kada je sa „Tropiko bendom“ krenuo put estradne orbite za „Novosti“ kaže Aleksandar Cvetković Sale. Pop zvezda i frontmen „Tropika“ ponosno ističe da se te godine zakleo sa „ekipom“, da će biti samostalni, da nikada ni od koga neće ništa tražiti i podnositi nekom račune, iako je bilo trenutaka kada su pomišljali da se vrate u rodni Leskovac. Ipak, karijera išla uzlaznom putanjom:
– Snimali smo, promašivali, svašta je bilo… Dolazili su ljudi i pitali: „Šta ima da se jede?“ Ja kažem „ima žvake“. Bili su to momenti koje nikada neću zaboraviti. U međuvremenu, naišli smo na kompozitora i tekstopisca Dragana Brajovića Braju, koji je napisao pesmu „Zaboravi“, ja sam našao numeru „Zauvek tvoj“ i onda je sve krenulo…
Na pitanje zašto album izlazi 14. maja i ima li za njih taj datum neku simboliku, Sale kaže:
– Nema nikakvu simboliku, samo da izađe. Osećamo da je sada pravo vreme, s obzirom na pauzu. Na novom albumu će se naći i te starije pesme, pored novih numera, koje su veoma dobre i kvalitetne. Srećan sam zato što „pokrećemo“ novi album, bićemo „mi – mi“, koji će imati naš prepoznatljiv muzički fazon i zvuk.
Na pitanje ima li dovoljno vremena za porodicu, s obzirom da je otac dve devojčice, kaže da bi svakako voleo da za njih ima još više vremena, jer su deca najveća radost u životu:
– Svoje ćerke učim da budu humane, iskrene i brižne. Da osećaju i razumeju sebe, kao i svet oko sebe i da nikada ne zaborave i na druge.
KLUBOVI NAM BILI ŽIVOT
*NAJVEĆI izazov za „Saleta i ekipu“ kada su došli iz Leskovca u Beograd bio je da izbore „svoje mesto pod Suncem“ u Beogradu. Svirali su i za 10 maraka, kaže Sale, nisu imali gde da žive jer su stanovi koje su morali da iznajmljuju koštali mnogo. Kada su našli menadžera, brzo su „ušli u klubove“:
– Odjednom, svirali smo sedam dana nedeljno, spavali i zabavljali se, to nam je bio život. Onda smo shvatili da ćemo propasti, pa smo odlučili da nešto snimimo, što se na kraju ispostavilo kao pravi potez.