ČAK iz Brizbejna u dalekoj Australiji, Daliborki Jovanović (45), rođenoj Menićanin, nije bilo teško da potegne put da bi na Preobraženje bila u svom rodnom Rujevcu na Baniji.

Foto: M. Menićanin
Tako je „tempirala“ godišnji odmor da sa suprugom Bobanom, ćerkom Tamarom i sinovima Markom i Kristianom bude na crkvenoj i seoskoj slavi, i na velikom, tradicionalnom saboru svojih sunarodnika. Da bude, da diše u zavičaju, na ognjištu koji je napustila tokom genocidne akcije hrvatske vojske i policije „Oluja“ u koloni unesrećenih, prognanih Krajišnika, ponevši u prtljagu samo uzdahe očevine i pune prikolice dečjih suza.
– Mnogo je emocija. Neponovljiv je osećaj kad se ponovo stigne svojoj kući, u moj rujevački zaselak Dupale. Za mene je to važno jer mojoj deci mogu da pokažem gde sam odrasla, da znaju odakle su i oni sami – uzbuđena i srećna priča nam Daliborka. – Ovo mi je četvrti put da dolazim u Rujevac otkad sam otišla, onog teškog avgusta 1995. Imala sam 15 godina.U 17. sam otišla u Brizbejn. Tu sam u našoj srpskoj Crkvi Svetog Nikole upoznala supruga koji je poreklom iz Jagodine. U toj crkvi smo se kasnije i venčali i krstili decu.

Foto: M. Menićanin
Nije se Daliborkin pogled smirivao. U njene zenice i pamćenje slivale su se nove uspomene koje će čuvati i koje će joj grejati dušu u njenom novom domu u Australiji.
– Teško mi je kad posle odmora treba da odem odavde. Znate, mnogo se Rujevac, iz svima nam poznatih razloga, promenio, opusteo, u mom zaseoku Dupale sada su aktivna samo tri porodična domaćinstva… Ali, meni je Rujevac svaki put kad dođem sve lepši… Valjda ga se mnogo uželim, pa dođem da razveselim srce – ne krije Daliborka osećanja.
RADOVI NA ODVODIMA KIŠNICE

Foto: M. Menićanin
U ZASEOKU Menićani juče se uveliko radilo pored puta na pripremi terena za postavljanje cevi koje će odvoditi kišnicu. Te poslove finansira lokalna samouprava iz Dvora, a žitelji Rujevca su, kako kažu, mnogo zahvalni i načelniku Opštine Dvor Nikoli Arbutini i Boži Trivanoviću, direktoru Komunalnog preduzeća „Dvorkom“, jer se u Rujevcu uredno održavaju putevi, odvodni kanali, prostor oko crkve, seosko groblje…
Ljubav prema Baniji i svom zavičaju, prenela je i na supruga i decu.
– Očaran sam prirodnim lepotama Banije, a naročito arhitekturom, drvenim kućama koje su nekada davno podizali oni stari, dobri majstori. zaista volimo da dođemo u Rujevac – kaže nam Boban.
Porodica Jovanović bila je jedna od mnogih koje su u utorak bile na slavi u Rujevcu. Više od 200 duša okupilo se ujutru na liturgiji, a potom i na saboru. Da se vide, da „padne“ i čašica razgovora i kapljica čuvene banijske šljivovice. Okupili su se da ih želja mine. Saborovali su do duboko u noć, a u kulturno-umetničkom programu učestvovao je SKUD „Prosvjeta“ iz Dvora sa gostima iz Vojnića i Vrginmosta. Bilo je ovacija, aplauza, svih osećanja osim ravnodušnosti…
A, Rujevac u Opštini Dvor (na Uni) brojio je pre građanskog rata u Hrvatskoj oko 600 duša. Selo vrednih domaćina i bogate, plodne zemlje, opustošila je hrvatska „Oluja“. Sada, prema poslednjem popisu u njemu je živo 59 domaćinstava sa oko 120 stanovnika. Nekada je ovde bila i osmogodišnja škola, đaci su išli u dve smene. Zatvorena je pre deceniju, kada ju je pohađalo sedam đaka…
AKTIVAN I FUDBALSKI KLUB

Foto: M. Menićanin
U ZAPUSTELOJ Baniji ponegde je teško sresti čoveka, a ovo selo ima svoj fudbalski klub. NK PPG Rujevac nastupa u drugoj ligi Sisačko-moslovačke županije, a 2024. je u konkurenciji 12 klubova zauzeo drugo mesto, potpomognut igračima iz Petrinje, Novog Grada i Siska. Igralište (na slici gore) im je pored škole, ali utakmice igraju u Dvoru. Klub je osnovan 1977. i postojao je sve do proterivanja Srba. Povratkom izbeglih, klub je ponovo oformljen 2004. pod imenom NK Rujevac, a od sezone 2008/09. opet nosi staro ime PPG od Prva partizanska gimnazija.
– Dečica iz Rujevca sada u školu idu u Dvor, a zgrada škole se održava. Nismo je zapustili. Ni imanja posle „Oluje“ nismo hteli da prodajemo, mada je kupaca bilo. Neka i njih i škole, nikad se ne zna – rekao nam je, onako usput jedan Rujevčanin.