Ovaj hard rock klasik nosi moćnu antiratnu poruku i danas, više od četiri desetljeća kasnije, podsjeća na važnost hrabrosti, bunta i moralne snage u nesigurnim i izazovnim vremenima.
“Ne cvikaj generacijo“ bila je naslovna pjesma istoimenog debitantskog albuma pulske grupe Atomsko sklonište, objavljenog 1978. godine. Grupa je osnovana godinu dana ranije, 1977., a začetnik ideje bio je pjesnik Boško Obradović, koji je bendu ustupio svoje snažno angažirane i antiratne stihove.
Muziku su osmislili članovi benda, među kojima su se istaknuli Sergio Blažić kao vokal i Bruno Langer na bas gitari. Kombinacijom poezije i snažne rock energije, Atomsko sklonište stvorilo je djelo koje nadilazi vrijeme i ostaje snažno relevantno u svijetu ispunjenom nesigurnošću piše City Magazine.
Produkciju albuma potpisuju Ivo Umek i Bruno Langer, a izdanje se odmah istaknulo svojom kombinacijom sirovog hard rock zvuka i društveno angažiranih tekstova. Upravo ta autentičnost i hrabrost u izrazu učinili su „Ne cvikaj generacijo“ jednim od najvažnijih debitantskih albuma u povijesti jugoslavenskog rocka, ostavljajući snažan trag na sceni i postavljajući temelje za daljnji rad benda.
Na početku nije sve teklo glatko, iako je album imao snažan potencijal, naišao je na ozbiljne prepreke. PGP RTB odbio je objaviti njihov materijal, a u Jugotonu su ih čak šest puta odbacili.
Srećom, RTV Ljubljana je prepoznala njihovu vrijednost i pružila im priliku. Tako je njihov debitantski album napokon ugledao svjetlo dana 1978. godine.
Publika je brzo pokazala oduševljenje. Atomsko sklonište donijelo je nešto novo, sirovo i iskreno. No, kritičari nisu bili ni blizu tako blagonakloni. Naprotiv, dočekali su ih svalom negativnih reakcija, najviše zbog tekstova Boška Obradovića. Prozivali su ih da su banalni, neprimjereni, i tvrdili da tema Drugog svjetskog rata više nije relevantna, a kataklizmična predviđanja nazivana su pretencioznima i smiješnima.
Ipak, pjesnici ne bi bili to što jesu da ne gledaju svijet drugačijim, samo njima razumljivim očima, kako je to jednom zapisao Telegraf.rs. Prošlo je tek nešto više od desetljeća, a zlokobna predviđanja iz stihova Boška Obradovića počela su se ostvarivati u stvarnosti: u ratovima, krizama i urušavanju svijeta kakav smo poznavali. S vremenom su i poruke o “kontroliranoj civilizaciji”, koje su se tada činile kao fantastična pretjerivanja, postale uznemirujuće aktualne.
Danas, gotovo pola stoljeća kasnije, pjesma „Ne cvikaj, generacijo“ ostaje snažan manifest cijele jedne generacije – poziv na hrabrost, otpor i duhovnu budnost, upravo pred onim što nas i dalje najviše plaši: prijetnjom novog globalnog rata. Boškovi gotovo proročanski stihovi s početka albuma odzvanjaju i danas podsjećajući nas na bolnu istinu da će, dok god postoji čovječanstvo, postojati i ratovi.
S.M/Slobodna Dalmacija
