Brus Vilis može da bude svačiji otac, deda, muž, brat i svako od nas može da bude kao Brus Vilis. Demencija bira sama.

I zato je podsmevanje i sprdnja na račun njegove glume i filmova poslednjih godina, pre nego što mu je otkrivena bolest zbog koje mu se stanje drastično pogoršalo pa ga „mozak izdaje“ a „govor napušta“ utoliko gora.

Ostaje tuga kao i uvek kada čujemo da se nečije zdravlje pogoršava. Još veća jer je ovde u pitanju Brus Vilis, čovek od kog se očekivalo da „umre muški“ i kome su zbog uloga i obožavanja učitavane osobine superheroja.

Prve dijagnoze – afazija, zatim frontotemporalna demencija

Šezdesetsedmogodišnjoj holivudskoj zvezdi je najpre u martu 2022. dijagnostikovana afazija, stanje koje pogađa mozak i izaziva poteškoće sa jezikom i govorom, i tada je najavljeno da će se povući iz glume.

U međuvremenu, Brusovo stanje napredovalo, dobio je konkretniju dijagnozu: frontotemporalna demencija (poznata kao FTD).

Sada je njegova supruga Ema Heming Vilis saopštila da ga „samo mozak izdaje a govor  napušta ali da su naučili da se tome prilagode i imaju način komunikacije sa njim koji je jednostavno drugačiji“.

Šta je frontotemporalna demencija i koga najčešće pogađa?

Frontotemporalna demencija najviše pogađa osobe mlađe od 65 godina, iako od nje pate i stariji ljudi. Izaziva promene u ličnosti, ponašanju, jeziku, pamćenju i kretanju. Postoje i fizički efekti, kao što su usporenost kretanja, gubitak kontrole bešike i creva i slabost mišića. Kao i kod drugih oblika demencije, stanje se postepeno pogoršava tokom godina.

Poređenje sa Alchajmerovom bolešću i problemi u dijagnostici

Prema klinici Mejo, frontotemporalna demencija je krovni termin za grupu moždanih poremećaja koji prvenstveno utiču na frontalni i temporalni režanj mozga.

Ove oblasti mozga su uglavnom povezane sa ličnošću, ponašanjem i jezikom.

Kod frontotemporalne demencije, delovi ovih režnjeva se smanjuju (atrofija). Znaci i simptomi variraju u zavisnosti od toga koji deo mozga je zahvaćen.

Neki ljudi sa frontotemporalnom demencijom imaju dramatične promene u svojoj ličnosti i postaju društveno neprikladni, impulsivni ili emocionalno indiferentni, dok drugi gube sposobnost da pravilno koriste jezik.

Prosečno vreme preživljavanja nakon pojave simptoma je između osam i 10 godina.

Koliko je ovo gubitak za glumca govori činjenica da Entoni Hopkins – a on i te kako ima veze sa Brusom Vilisom – i dalje snima sa svoje 87 godine.

Važna tema kao što je demencija, problemi i tuga koju nosi za obolelog i porodicu, obrađena je u filmu „Otac“ (The Father) u kojem Hopkins tumači ulogu starog čoveka koji se bori upravo sa bolešću koja nagriza moždane funkcije. I to je problem mnogih porodica u stvarnosti a može postati svačiji problem u starosti.

Ali prvi znaci demencije mogu da prođu neprimetno. To su one rečenice koje znaju svi koji imaju nekoga sa demencijom: „Kako ne znaš koji je dan, danas je četvrtak!?“, ili „Rekla sam ti juče, kako ti nisam rekla“, „Kazala si da ćeš doći u 16 sati, a sada je 14 sati!“

Frontotemporalna demencija se može pogrešno dijagnostikovati kao psihijatrijski problem ili kao Alchajmerova bolest. Ali frontotemporalna demencija se javlja u mlađem dobu od Alchajmerove bolesti. Često počinje između 40. i 65. godine, ali se javlja i kasnije u životu. FTD je uzrok otprilike 10% do 20% slučajeva demencije.

Ne postoji jedinstven test za demenciju

Ne postoji jedinstven test za demenciju. Lekari će proceniti simptome, sprovesti testove mentalnih sposobnosti, uzeti uzorke krvi, uraditi skeniranje mozga ili preduzeti lumbalne punkcije.

Trenutno ne postoji lek za FTD, ali tretmani kao što su lekovi, terapije i memorijske aktivnosti mogu pomoći u kontroli nekih simptoma.

Zdravstveni problemi Brusa Vilisa su postojali već nekoliko godina, pre nego što je dobio zvaničnu dijagnozu, a spočetka su neke „čudne stvari“ služile kao predmet sprdnje.

U trenutku kada su mislili da Vilis ima afaziju, „Tajms“ je objavio da je to dugo brinulo mnoge koji su sarađivali sa njim poslednjih godina, uz određena pitanja da li je glumac bio u potpunosti svestan svog okruženja na setu.

Neki su opisali srceparajuće scene dok se borio sa gubitkom mentalne oštrine i nemogućnošću da se seti svog dijaloga.

Vilisa koji deluje zbunjeno, treba mu skraćen radni dan, traži da mu se skrate replike ili ima problem da rukuje oružjem… Na setu trilera „Elephant White“ članovi ekipe se prisećaju da je u jednom trenutku rekao: „Znam zašto si ti ovde, i znam zašto si ti ovde, ali zašto sam ja ovde?“

… „Umri muški“…

… „Petparačke priče“…

… „Peti element“…

… „Dvanaest majmuna“…

… „Šesto čulo“…

Kao kada ja ne bih znala šta znači ovaj spisak filmova i zašto sam ih kog đavola sada napisala, u kom kontekstu i o čemu ja uopšte pišem ovde?!

Tako na primer nekako izgleda kada zaboravljate stvari a ovi filmovi su izdvojeni tek da se ne zaboravi da su samo mali deo glumačkog opusa Brusa Vilisa.

Kad smo kod veličina i brojki, nije zanemarljivo ni da se kaže da je, iako je već bio bolestan, nastavio svoju akcionu karijeru i uspeo da snimi više od 20 filmova pre nego što mu se stanje pogoršalo. Smejali su mu se, a on je davao sve od sebe.

PONIŠTENA ZLATNA MALINA

Godišnje nagrade koje se dodeljuju najgorim filmovima godine, ustanovile su čak  zasebnu kategoriju za njega koja je nazvana „Najgora izvedba Brusa Vilisa u filmu iz 2021. godine“. Tu kategoriju je dobio jer se pojavio u osam projekata (American Siege, Apex, Cosmic Sin, Deadlock, Fortress, Out of Death, Survive the Game i Midnight in the Switchgrass) za koje su organizatori ocenili da su svi prilično loši.

Organizatori „Zlatne maline“ zatim su poništili nagradu zbog njegove bolesti. Tužno.

Ali tu dolazimo do još jedne strašne spoznaje kada je demencija u pitanju, ali i neke druge bolesti – prate je nerazumevanje, stigma, predrasude, ismejavanje i veliko neznanje.

Većina ljudi ne očekuje da će im demencija početi u pedesetim godinama, kaže dr Tifani Čau, neurolog, koja je većinu svoje karijere provela radeći sa pacijentima i porodicama koje žive sa demencijom i na kliničkim ispitivanjima.

„Najraniji znaci FTD-a mogu biti toliko suptilni da se često pogrešno tumače kao ‘kriza srednjih godina’, što onda odlaže odgovarajuću medicinsku pomoć“, rekla je doktorka Čau napominjući da se ove promene ne dešavaju „preko noći“.

Primarna progresivna afazija – Brusov oblik bolesti

Pošto su njegovi simptomi počeli sa poteškoćama u govoru, Brus Vilis bi bio klasifikovan kao tip FTD koji se zove primarna progresivna afazija, rekao je dr Henri Polson, profesor neurologije i direktor Mičigenskog centra za Alchajmerovu bolest na Univerzitetu u Mičigenu: „Kako bolest napreduje, pacijenti mogu da nastave da vode aktivan, zadovoljavajući život, prilagođavajući se svojim simptomima.

Video sam pacijente koji potpuno izgube govor, a ipak izlaze, uzimaju foto-aparat i snimaju prelepe fotografije života koje žive. Ne mogu da mi kažu rečima, ali mogu da mi kažu slikama.“

„FTD je okrutna bolest za koju mnogi od nas nikada nisu čuli i može da pogodi svakoga. Za osobe mlađe od 60 godina, FTD je najčešći oblik demencije, a pošto postavljanje dijagnoze može potrajati godinama, FTD je verovatno mnogo rasprostranjeniji nego što znamo“, ukazala je porodica Brusa Vilisa u saopštenju kada mu je dijagnostikovana bolest uz napomenu da je potrebno da se ovom problemu posveti veća pažnja.

Jer, pored Brusa Vilisa, otprilike 57 miliona ljudi širom sveta pati od demencije.

Post Views: 16

Originalni tekst