Zlatno doba „okultnih nauka“ u Beogradu bilo je od sredine dvadesetih godina prošlog veka do početka Drugog svetskog rata, sudeći po pisanju predratne dnevne štampe.
Ljudi koji su sebe nazivali “stručnjacima u oblasti okultnih nauka” zavređivali su posebnu medijsku pažnju u Kraljevini Jugoslaviji. Njihovi intervjui štampani su preko celih strana, a pojedine novinske redakcije angažovale su okultiste da odgovaraju na pitanja čitalaca.
Šta su „okultne nauke“?
Termin „okultne nauke“ korišćen je u Evropi od 16. veka za označavanje onoga što se danas smatra pseudonaukama.
„Okultistička enciklopedija“ jedna je od retkih kvaziteorijskih pseudonaučnih knjiga koje su napisane u Kraljevini Jugoslaviji. Napisao ju je Petar B. Petrović 1937. godine, zvanični astrolog dnevnog lista „Pravda“.
U knjizi je popisano šta se sve smatra tajnim ili okultnim naukama. Između ostalog, u okultne nauke ubrajaju se grafologija, hiromantija, hipnotizam, telepatija, astrologija i druge slične pseudonaučne discipline.
„Odavno se oseća potreba među zainteresovanima za ostvarenje jednog dela čija bi svrha bila da popularizira ’tajne nauke’ i da otkrije mahinacije vašarskih šarlatana, koji se kite zvučnim imenima fakira, joga, okultista“, naveo je Petrović u uvodnoj reči „Okultističke enciklopedije“.
Petrović se ograđuje od „šarlatana“ i proglašava se naučnikom. U tome i jeste zamka pseudonauke. Pobornici pseudonauke svoje verovanje ili postupanje predstavljaju kao naučno, ali do njih ne dolaze naučnim metodama i ne potkrepljuju ih dokazima.
Okultističke predstave rasprodavale bioskopske sale
Slovenac Leo Skorbinac nastupao je pod pseudonimom Svengali, inspirisan popularnim romanom „Trilbi“ franko-britanskog pisca Džordža du Morijea.
Sala bioskopa Kasina pretvorena je jedne večeri „u pozornicu čudnovišnih eksperimenata telepate g. Svengalija“, pisao je dnevni list „Vreme“ 1924. godine.
Svengali je tom prilikom izvodio primere sugestije. Navodono je navodio gledaoce da zaigraju kolo ili dva muškarca da se pobiju oko žene koja nije ni postojala. Beogradska publika bila je očarana Svengalijevom predstavom.
Nastupao je vrlo uspešno sve do marta 1932. godine, kada se naglo povukao u jeku svoje popularnosti.
Vratio se u javnost u decembru 1939. godine i tri večeri priređivao svoje hipnotizerske predstave u Palati Luksor, jednom od kulturnih centara tadašnjeg Beograda.
Robinju poznate hipnotizerke spasili novinari
Hipnotizerka Jelena Barbir iz Dubrovnika nastupala je upredratnom Beogradu pod pseudonimom Lucija Dalmatinka.
Lucija Dalmatinka imala je „odobrenje Ministarstva prosvete da po školama drži predavanja sa opitima“, pisalo je „Vreme“ u martu 1926. godine.
Senzacionalna proricanja Lucije Dalmatinke bila su vrlo popularna među Beograđanima. Privlačila je veliku pažnju učestalim konferencijama, seansama i predavanjima iz oblasti okultnih nauka.
Tada osamnaestogodišnja Miladinka Žikić bila je medijum na seansama Lucije Dalmatinke. Gospođica Žikić priznala je redakciji „Vremena“ da ju je Lucija odvojila od roditeljske kuće, zlostavljala i držala je kao robinju.
Redakcija „Vremena“ obavestila je o tome policiju, koja je privela Luciju Dalmatinku. Luciji je oduzeta dozvola koju joj je dodelilo Ministarstvo prosvete i naređeno joj je da napusti Beograd.
Argumentima protiv okultnih nauka
Veliki protivnik okultnih nauka u predratnom Beogradu bio je profesor Više pedagoške škole psiholog Branislav Krstić. Često je delio s javnošću svoje stavove na ovu temu i argumentovao zbog čega ne treba da se veruje okultnim naukama.
“Okultisti će doduše na ovo reći: ‘Sporedna je stvar što neko ne veruje u okultne činjenice, glavno je da one postoje kao takve’. Međutim, nesreća baš i jeste u tome što do sad ne postoji ni jedan slučaj vidovitosti, proricanja, kriptoskopije, psihometrije, telekinezije, materijalizacije i kako se razne okultne pojave već nazivaju, koji ne bi bio objašnjen izuzetnom osetljivošću čula kod izvesnih lica, tumačenjem nesvesnih pokreta ili prostom obmanom”, pisao je Krstić u članku “Mogu li se tajne sile čoveka iskoristiti u službi istražne vlasti”.
Beogradski novinari pisali su takođe dobro argumentovane tekstove kojima su se trudili da razotkriju prevare okultista. Neki od tih tekstova nosili su naslove „Grafolozi i hiromanti – moderne vračare za dobre pare raspaljuju nade današnjeg čoveka“,
„Ne verujte astrolozima“, „Da li je astrologija nauka“ i tome slično.
Post Views: 69