Naslovna strana ove nedelje pripada studentima u blokadi, tačnije, njihovim tekstovima. U narednim brojevima Nedeljnika očekuje vas veliki serijal „Studenti u blokadi“. Oni koji su pokrenuli velike proteste i promene u Srbiji pisaće o tome šta je njihova filozofija, njihovo pravo, njihova politika, njihova ekonomija… i njihova vizija budućnosti.

Iz prve ruke, njihovim rečima, njihovim glasom: Šta studenti misle, šta osećaju, i za šta su spremni da se bore.

U tekstu studenata u blokadi Pravnog fakulteta BU, pročitajte šta su pravo i pravda i važe li u Srbiji.

„Predsednik vlada – Ustav strada“

“Možda smo mi u zabludi. Možda Ustav zaista glasi „Jedan čovek – sva vlast“. Možda je pravda ono što predsednik kaže na televiziji, a istina ono što pokaže na slajdu. Možda su sudovi višak, a parlament publika. Ali ako je tako – neka nam to jasno kažu. Da ne gubimo vreme u učionicama prava i amfiteatrima demokratije. Ili, bolje, neka se pripreme”, studenti u blokadi Pravnog fakulteta BU.

“Šta je naša filozofija?”

“Filozofiju našeg pokreta ne definišu reči, već dela. Za vladavinu prava, dostupnost obrazovanja i promenu koruptivnog sistema borimo se nenasilno i solidarno”, pišu Studenti u blokadi Filozofskog fakulteta Univerziteta BU.

Vidovdan D

Uoči studentskog protesta zakazanog za Vidovdan, 28. juna, deo javnosti ponovo spekuliše o mogućem „danu D“. U fokusu su podeljena očekivanja, potezi vlasti, pritisak opozicione javnosti na studente i kontinuitet nenasilnog otpora koji studentski pokret održava još od jeseni prošle godine.

Možda je sve moglo da bude malo jasnije posle jedne konkretne studentske reakcije na slikanje Aleksandra Vučića sa Juseinom Boltom – koja se može svesti na „sprint ne pomaže, ovo je maraton“.

Ali studentski maraton koji je počeo krajem prošle godine ne zadovoljava apetite svih koji su na ovaj ili onaj način suprotstavljeni vlastima u Srbiji, pa se i nastupajući protest zakazan za Vidovdan 28, u delu javnosti tumači u kontekstu „dana D“ koji se nije dogodio 15. marta – uz neizostavnu bojazan da će se sada to „nešto“ što bi se nazvalo „danom D“ mnogo teže sprovesti“, piše Veljko Miladinović, a istražuju Milica Levajac i Marko Tica.

„Na moru se jedu škembići“

U ovonedeljnom dopisivanju Ante Tomića i Dragoljuba Draže Petrovića, Draža piše o gurmanskim anegdotama, porodičnim uspomenama i lokalnim savetima i otkriva kako se pravi užitak na moru krije u jednostavnim, domaćim jelima i iskrenim trenucima, daleko od turističkih menija poznatih šefova.

“Mi smo nekada iz Beograda išli u unutrašnjost Srbije da kupujemo jaja, čvarke, sir, iznutrice i meso, a ja sam pre neki vikend, na lokalnoj pijaci u zapadnoj Srbiji najpre tražio zelje. Gledali su me u čudu. Nema zelje. Posle sam u mesari pitao da li imaju škembiće. Nema škembići”, piše Petrović.

Jedan zapis iz diplomatske sveske

Tekst Milana St. Protića donosi ličnu priču bivšeg ambasadora Srbije u Bernu o susretima sa trojicom apostolskih nuncija i o promeni ličnih stavova prema Katoličkoj crkvi.  Kroz susrete sa predstavnicima Vatikana i analizu knjige „Mesečari” Kristofera Klarka promišlja složene odnose između religije, istorije i ličnog identiteta.

„Za 2014. bila je najavljena stogodišnjica od izbijanja Prvog svetskog rata sa porukom opomene i pomirenja, više u odnosu na ratove u bivšoj Jugoslaviji devedesetih nego u odnosu na događaj u glavnom gradu Bosne iz juna 1914. Istorija i istoričari ponovo su se našli u žiži internacionalnog javnog mnjenja. Trebalo je preispitati zbivanja s početka minulog stoleća u duhu savremenih stremljenja, interesa i projekcija…“,piše Milan St. Protić

Gubitnici rata

Dok svet slavi primirje posle „Dvanaestodnevnog rata“, Željko Pantelić analizira kako sve tri strane – Izrael, Iran i SAD – istovremeno mogu da se proglase i pobednicima i gubitnicima. Detaljnom analizom ratnih ciljeva, političkih kalkulacija i propagandnih narativa, otkriva se koliko je ovaj sukob daleko odjednostavnog i gotovog. Iza kulisa vojne sile odvija se borba za kontrolu narativa, nasleđa i budućnosti Bliskog istoka.

„Trampov blef o dve nedelje razmišljanja za dalje poteze dok je pripremao slanje bombardera B-2 bio je veoma uspešan, ali kao i svaki blef može da se upotrebi samo jednom. Na srednji i dugi rok Amerika bi mogla da ima veće štete od činjenice da njenom predsedniku i zvaničnicima više niko neće verovati na reč“, piše Pantelić.

„Bura pred zatišje“- kako je Amerika ušla u rat (da bi ga završila)

Vojna analiza Aleksandra Radića donosi detaljan pregled američkih i izraelskih vazdušnih udara na iranske nuklearne objekte, sa posebnim osvrtom na napad „Ponoćni čekić“ na podzemni kompleks Fordo, gde su korišćene najsavremeniji borbeni avioni i bombarderi. Iran je uzvratio raketnim napadima na američke baze u regionu, što je dodatno zaoštrilo tenzije na Bliskom istoku.

„Kada podvučeno crtu nakon noći 22. juna, najvažnije je u stvari da su Amerikanci ušli u rat protiv Irana. Nisu do sada bili neutralni i podmetnuli su leđa u političkom domenu, dali su sasvim verovatno punu podršku podacima iz svog obaveštajnog sektora, aktivno su pratili razvoj prilika u Iranu koristeći sve resurse od satelita, preko aviona za elektronsko izviđanje do ljudi na terenu“, piše Radić.

„Demokratija umire uz aplauze“

Kroz detaljan prikaz Springstinovog koncerta i okruženja oko njega, Zoran Panović ističe kako muzika i umetnost ostaju moćan izraz ličnih i društvenih borbi, naročito u vremenima političkih tenzija i promena. Kroz priču o legendarnom muzičaru i atmosferi koncerta, istaknuta su šira društvena i politička pitanja — od američke politike, preko globalnih sukoba, do ličnih sećanja i povezanosti sa mestima i ljudima.

„U svetu rok muzike retki su pojedinci koji se toliko izdvajaju od ostatka scene kao što to čini Joe Satriani kada je gitarska instrumentalna muzika u pitanju. Tehnički superioran i inventivan, Satriani od sredine osamdesetih godina XX veka pomera granice gitarske muzike i u potpunosti menja percepciju krajnjih dometa do kojih se može ići pomoću jednog od najpopularnijih instrumenata na svetu“, piše Panović.

Ekskluzivni intervju- Sinani i Satriani

O tehnici sviranja, o baladama, o svojim uzorima i učenicima, o predstojećem koncertu u Beogradu, sa ekskluzivnim reporterom Nedeljnika, dekanom Filozofskog fakulteta Danijelom Sinanijem, govorio je Joe Satriani, jedan od najvećih gitarista svih vremena.

„U svetu rok muzike retki su pojedinci koji se toliko izdvajaju od ostatka scene kao što to čini Joe Satriani kada je gitarska instrumentalna muzika u pitanju. Tehnički superioran i inventivan, Satriani od sredine osamdesetih godina XX veka pomera granice gitarske muzike i u potpunosti menja percepciju krajnjih dometa do kojih se može ići pomoću jednog od najpopularnijih instrumenata na svetu“, piše Sinani.

Eliksir dugovečnosti

Miša Brkić donosi priču o dugovečnosti kompanija, od slavnog američkog giganta US Steela koji traje više od jednog veka, do najstarijih porodičnih biznisa u Japanu i Evropi. Kroz primere iz različitih zemalja, objašnjava zašto neke firme uspevaju da opstanu stotinama godina, koje faktore dugogodišnjeg uspeha imaju i kako se poslovne tradicije i strategije razlikuju širom sveta.

„U SAD postoji više od 600 kompanija stogodišnjaka. Prve firme u Evropi osnivaju se u 1. veku nove ere. U Japanu radi 21 kompanija starija od 1.000 godina. Koliko je za dugovečnost bitna kultura nezadovoljstva trenutnim učinkom i osporavanje prioriteta i statusa? Poslovna filozofija koju primenjuju dugovečne male, uglavnom porodične, japanske kompanije („šinise“) jeste da tradicija i stabilnost dolaze pre profita i rasta“, piše Brkić.

„Knjige, braćo moja, a ne zvona i praporce“

„Narodni poslanik i bivši direktor Zavoda za udžbenike Miloljub Albijanić u intervjuu za Nedeljnik analizira ključne aspekte predloženih izmena Zakona o udžbenicima. On ističe ozbiljne propuste u metodologiji, nepostojanje evaluacije prethodnih procesa i potencijalne negativne posledice po obrazovni sistem Srbije, piše Marko Tica.

„Ne, nema logike i normalnosti. Odluke se donose bez analize i pripreme, a dramatične posledice će se tek videti. Cilj je jasan: neko želi da uspostavi monopol i da se opisana tendencija bez kontrole nastavi“, rekao je Albijanić.

„Šta će nam Rubin reći o svemiru“

„Verovatno najbolja, a svakako najrevolucionarnija opservatorija na svetu, Rubin, počela je sa radom u Čileu. Malo je poznato da u projektu učestvuje i tim astronoma i naučnika iz Srbije. Dragana Ilić, redovna profesorka na Katedri za astronomiju Matematičkog fakulteta Univerziteta u Beogradu i jedna od menadžerki projekta, govori o uzbudljivim otkrićima koja su pred nama“, piše Milana Milošević.

„Ono što znamo je da će nam omogućiti da otkrijemo i da snimimo najviše do sada tih malih tela Sunčevog sistema, asteroida, kometa… Samo su prve slike i testiranja dali preko 2.000 novih asteroida, a očekujemo skoro deset miliona. Naspram dosadašnjih „samo“ milion. Ovaj projekat će nam omogućiti da potencijalno vrlo rano otkrijemo ukoliko neki asteroid ima kurs ka Zemlji. To je jedan od ključnih argumenata kako su vodeći naučnici obezbedili finansiranje državnih agencija“, rekla je Ilić.

Poverenica za zaštitu ravnopravnosti

Na petnaest godina postojanja Institucije poverenika za zaštitu ravnopravnosti, Brankica Janković govori o izazovima i neuspesima u borbi za stvarnu ravnopravnost u Srbiji. U razgovoru sa Brankom Rosićem, otkriva šta je sprečavalo primenu principa jednakosti u praksi, osvrće se na aktuelnu društvenu polarizaciju i ističe zašto je potrebna duboka reforma patrijarhalnih struktura.

„Razrešenje vidim u okviru institucija koje rade u skladu sa demokratskim procedurama i standardima, kroz dijalog, koji je baziran na argumentima i uvažavanju, pa i na izborima, ukoliko su potrebni. Društveni akteri moraju povratiti makar minimum međusobnog poverenja. Mora prevladati svest o tome da ono što nije moralno, ne može biti ni na koji način ispravno, pa ni politički razume se, kao i da ono što donosi privremenu korist, a zapravo prouzrokuje trajnu štetu, ne sme biti cilj bilo kojeg delovanja“, rekla je Janković.

„Paraziti koji žive na Andriću, Crnjanskom i Krleži“

Svetislav Basara i Miljenko Jergović su sada već redovni “dopisivači“ u Nedeljniku, kao i na sajtu “Velike priče“. Dopisivanje o aktuelnostima koje se dešavaju u Srbiji, ali i u “komšiluku“ i svetu, nije izostalo ni ove nedelje. Koje i kakve utiske su razmenili ove nedelje, pročitajte u rubrici “Nikad bolje“ u novom broju Nedeljnika.

U ovonedeljnom dopisivanju, Jergović piše o kompleksnim odnosima s kulturom i književnošću zemalja bivše Jugoslavije. Kroz razgovor o jeziku, filmskoj umetnosti i delima velikana poput Miloša Crnjanskog, Iva Andrića i Miroslava Krleže, osvetljava izazove stvaranja umetnosti u turbulentnim društvenim i istorijskim kontekstima.

„Duh unutar kojeg je svoje filmove stvarao Živojin Pavlović bio je s 1991. godinom do kraja razoren. Nakon toga se ni on, kao ni preostali najbolji filmski autori velike jugoslavenske kinematografije, oni srpski, kao ni oni hrvatski, bosanskohercegovački, makedonski, slovenski, kosovski, nisu više mogli snaći. U određenom smislu, svi oni ostali su i bez svoga filmskog jezika, i bez svoje poetike“, piše Jergović.

U novom broju Nedeljnika vas, kao i obično, čekaju vas redovne kolumne Hane Piščević, Branka Rosića, Marka Prelevića i uvodnik Veljka Lalića.

NASLOVNA STRANA NOVOG BROJA NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 26. JUNA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS

Post Views: 552

Originalni tekst