Danijela Martinović na sceni se pojavila početkom devedesetih, kada je zamijenila Ljilju Nikolovsku na mjestu pjevačice grupe „Magazin“. Iza nje su i uspješna solo karijera, i mnoštvo hitova, i bezbroj koncerata, ali, kada se pomene ime simpatične splitske pjevačice, nekako se obavezno tu pojavi i Petar Grašo. Čak i sada, kada više nisu zajedno. Jasno nam je da je priča dugo trajala, sa 24 godine možda i predugo za šoubiz uslove.

Zašto su se rastali i kako je moguće da sa tolikim stažom nikada nisu ozvaničili ljubav, samo su neke od tema i pitanja koje se iznova oživljavaju i stavljaju pod lupu. Odgovore ćemo možda dobiti u novoj knjizi Danijele Martinović, svojevrsnim memoarima, koji su upravo objavljeni u Hrvatskoj.

-Kada bi jedna jedina riječ, misao ili rečenica iz ove knjige dotakla vaše srce, donijela vam utjehu, radost, spoznaju, inspiraciju, mir… biću najsrećnija – to je moja najveća nagrada!

-Hvala mom mentoru Branislavu Glumcu, hvala što si bio tvrdoglavo uporan i nepopustljiv dok sam se branila neodlučnošću. Hvala ti što si bio nježan i ohrabrivao me dok sam prolazila neosvijetljenim, nepoznatim tunelima svojih sumnji.

Hvala mojoj porodici, vi ste moja sigurna luka u kojoj se mogu vezati nakon svih mora koja sam isplovila i još mnogih kojima ću ploviti.

Hvala svakoj pojedinoj osobi koja je na bilo koji način dio mog života.

Hvala, Bože, glas tvoje tišine u meni je najglasniji. Vaša Danijela.

Originalni tekst