Zvuči nevjerojatno, ali izuzmemo li par slavnih pisaca ili političara (Bernard Shaw, sir Winston Churchill, Mark Twain…), Marilyn Monroe autorica je najviše slavnih aforističkih citata pop kulture. Malo je ljudi koji ne znaju što je najpoznatija platinasta plavuša svih vremena nosila u krevetu. “Bila sam odjevena samo u Chanel 5…”, rekla je jednom novinaru. “Dospjela sam na kalendar, ali nikad nigdje nisam dospjela na vrijeme”, našalila se na račun dugih kašnjenja. “Hollywood je”, rekla je, “mjesto gdje će vam platiti tisuću dolara za poljubac i 50 centi za dušu”. Njezina kućna biblioteka imala je 400 knjiga, bila je nakrcana klasicima. U Hollywoodu to baš i nije običaj. Nema čovjeka koji doma ima TV prijamnik, a nije čuo senzualnu izvedbu pjesme “Happy Birthday, Mr. President”, koju je otpjevala Johnu F. Kennedyju. Časopis Playboy ju je 1999. proglasio seks-zvijezdom 20. stoljeća.

Nema šanse da će je s tog mjesta itko istisnuti. O njoj je napisano više od 600 knjiga, suveniri, plakati i majice s njezinim likom prodaju se jednako dobro kao na vrhuncu slave, a trgovci snovima uzalud očekuju dostojnu nasljednicu. Marilyn je najslavnija glumica u stoljeću kinematografije – pa ipak, kad čovjek pročita bilo koju od njezinih brojnih biografija, može samo s puno sažaljenja reći – “Jadna, jadna žena… Koliko je tu bilo nesreće!”. Ožiljci seksualnog zlostavljanja, trajna ljubavna prikraćenost, bolne psihoterapije, zlosretne ljubavi, žudnja za očuvanjem trudnoće i sretnim brakom, od kojih nijedna nije uslišena, dali su biljeg svakoj od nesretnih 36 godina, koliko je imala kad je umrla 4. kolovoza 1962. Marilyn Monroe rođena je kao Norma Jean Mortenson 1. lipnja 1926. u Los Angelesu. Već od tog dana sve što je moglo krenuti po zlu, krenulo je. Majka joj je bolovala od teške paranoidne shizofrenije. Kao dijete gledala je kako majku, uz histerični smijeh, odvode na psihijatriju. Oca nikad nije upoznala. Nije nikad ni saznala tko je on. Kasnije se pričalo da bi to mogao biti Clark Gable, koji je s njom odigrao zadnji film u životu – i par dana nakon toga umro – ali ta se hipoteza ne smatra vjerojatnom. Razlog zašto mnogi ljudi za života nisu čuli ni za njezinu majku, Gladys Baker, jednostavan je: njezini agenti nisu željeli da itko išta zna o njoj jer bi je to prikazalo u lošem svjetlu, a to bi bilo pogubno za njezinu karijeru.

Marilyn je zbog majčine bolesti rano završila kao štićenica države, potucajući se po domovima gdje su je seksualno zlostavljali. To je na njoj ostavilo doživotne posljedice. Bila je frigidna, osuđena na stalnu neuspješnu potragu za srećom u ljubavi. Već s 15 godina je napustila školu, a sa 16 se udala za 20-godišnjeg mornara Jamesa Doughertyja. Na nekoliko fotografija koje su ostale iz tih dana vidimo lijep, skladan par. “Nikad nisam upoznao Marilyn Monroe, i ne tvrdim ni da je poznajem ni danas”, rekao je Dougherty za United Press International 1990. “Znao sam i volio Normu Jean”, pojasnio je, “a to je bilo nešto drugo”. Bivši kapetan imao je 20 godina kad je u siječnju 1942. počeo vezu s 15-godišnjom ljepoticom. Tijekom ranih 1940-ih u Americi prosječna dob mladenki bila je 21 godinu i 5 mjeseci, a mladoženja 24 godine i 3 mjeseca. Već s 20 Marilyn je bila razvedena. Njihov brak trajao je četiri godine, a završio je 1946. razvodom, koji je inicirala Norma Jean. Prema Doughertyju, brak je bio sretan, dok je Marilyn povjerila novinarima da je Jima uvijek doživljavala tek “kao brata”. Godine 2004. Dougherty se pojavio u dokumentarcu “Marilyn’s Man” priznajući da je do kraja pratio sve događaje u njezinu životu, vjerujući da su filmski studiji doveli do propasti njihova braka. “Bio sam previše običan za nju”, rekao je Daugherty, koji je otkrio da je Marilyn toliko voljela životinje da je jednom uvela kravu u kuću, spašavajući je od kiše…

No od početka je stremila visini. Da je Marilyn uvijek bila ambiciozna, pokazuje i to da se prijavljivala na razne bizarne natječaje, pa je tako 1947. osvojila titulu Miss Artichoke na natjecanju ljepote u Kaliforniji. Godinu dana ranije promijenila je ime u Marilyn Monroe, no promjenu je ozakonila tek 23. veljače 1956. U prvo vrijeme, kad bi je netko pitao za autogram, morala je pitati kako se “Marilyn” ispravno piše. Nije bila sigurna na koje mjesto ide slovo “I”. Nakon nekoliko eksperimenata kao fotomodel potpisala je prvi filmski ugovor. Prvu zapaženiju ulogu imala je u “Džungli na asfaltu”. Prirodno crnka, isprobala je devet nijansi plave kose prije no što se odlučila za platinu. Prvi put je kao platinasta plavuša nastupila u filmu “Monkey Business” iz 1952. s Caryjem Grantom. Presudna je bila 1953., kad je snimila film “Niagara” koji ju je lansirao među zvijezde, potom i hit “Muškarci više vole plavuše”. Duhovita i nadarena, ali često patološki blokirana žestokim napadajima treme, ostvarila je dugu seriju uspjeha u filmovima “Kako se udati za milijunaša”, “Nema biznisa do šoubiznisa” i “Sedam godina vjernosti”. Nijedan uspjeh nije ju oslobodio teške nesigurnosti: razbolijevala se, kasnila satima na set, gutala tablete za smirenje, amfetamine i barbiturate, izazivala incidente. Na snimanjima je znala biti nemoguća, morala je puno puta ponavljati tekst. “Karijera je prekrasna, ali se ne možete sklupčati s njom na hladnoj noći…”, rekla je jednom. Triput se pokušala “sklupčati” uz nekog trajno, nijedanput nije uspjela.

Prvog je supruga napustila jer joj je bio običan. Drugi, zvijezda bejzbola Joe DiMaggio, bio je zaljubljen u nju i prije no što ju je upoznao – ona je bila silno slavna, bio je i on, ali nije pratila sport. Ipak, uspio ju je lako upoznati, a nakon toga i odvesti pred oltar. No DiMaggio je imao nerješiv problem. Bio je ultrakonzervativni katolik. Kad je Merlinka snimala čuvenu scenu, jednu od pet, šest najslavnijih u povijesti kinematografije – kad joj vjetar iz rešetki na ulici diže suknju – oko filmske ekipe skupilo se pet tisuća ljudi. Marilyn je imala dvostruke gaćice na sebi, kako bi DiMaggio bio zadovoljan, ali je poludio zbog prizora koji mu se činio lascivnim. Stajao je među tisućama ljudi i osjećao kako u njemu kuha bijes. Kad su se vratili u hotel St Regis, iz sobe se začula prepirka, pa galama, pa udarci. Gosti su upozorili i menadžment, zabrinuvši se da je “netko ozbiljno povrijeđen”. Poznavatelji para tvrde da to nije bio prvi slučaj nasilja između Joea i Marilyn. Sutradan je na ramenima imala vidljive modrice.

Filmski studio ih je prekrivao šminkom. Mjesec dana kasnije podnijela je zahtjev za razvod. Glumica je postala teško labilna tijekom snimanja filma “The Misfits”. Njezin suprug, čuveni američki dramski pisac poljsko-židovskog podrijetla Arthur Miller – zbog kojeg je prešla na židovsku vjeru – napisao je taj scenarij baš za nju. Labilna mlada žena zaljubljuje se u starijeg čovjeka, točno kako je i bilo. Usred snimanja Millers se zaljubio u fotografkinju Inge Morath, koja je bila s njima na setu. Bio je to strašan poraz za nju: najveća svjetska zvijezda trpi poraz od anonimne, ružnjikave fotografkinje. Tad se počela kljukati lijekovima, da bi 11. studenoga 1960. objavila razvod. Billy Wilder izreći će oko njezina dva braka rečenicu ultimativne genijalnosti: “Njezini brakovi nisu uspjeli jer je Joe DiMaggio otkrio da je ona Marilyn Monroe, a Arthur Miller jer je otkrio da ona nije Marilyn Monroe…”. “Ja nikad nisam obmanula nikog”, rekla je, i sama sluteći problem.
S.M/24sata