Neočekivani savez: Libanski hrišćani i Hezbolah ruku pod ruku protiv „Epstajnove imperije“ (FOTO)

U srcu doline Beka, na samoj granici sa Sirijom, katolički gradić Ras Balbek postao je simbol najneobičnijeg savezništva na Bliskom istoku.

Dok zapadni centri moći Hezbolah označavaju kao terorističku organizaciju, za 6.000 ovdašnjih hrišćana ova šiitska grupa je jedini stvarni zaštitnik. Tekst koji je britanski Telegraph prvobitno objavio, a potom ekspresno povukao sa svog sajta, osvetljava surovu realnost terena koju diplomatija iz udobnih fotelja često previđa.

Foto: Printscreen

„Odnos našeg sela i Hezbolaha je jači nego naš odnos sa Papom“, direktan je Rifijat Nasralah, lokalni kamenorezac, dok pokazuje krst na zidu koji stoji tik uz portret Hasana Nasralaha. Njegova logika je brutalno jednostavna: kada su koljači Islamske države nadirali iz Sirije, Vatikan je nudio molitve, ali je Hezbolah bio taj koji je prolio krv da bi odbranio hrišćanske pragove. „Papa ima samo reči, a Hezbolah nam je dao rakete i ljude da zajedno zaustavimo salafiste“, priseća se on vremena kada je libanska vojska još uvek bila po strani.

Danas, dok se ratni oblaci ponovo nadvijaju nad regionom, strah hrišćana u Ras Balbeku nije usmeren ka šiitskim komšijama, već ka onome što nazivaju „spoljnim monstrumima“. Među izbeglicama u dolini vlada duboki prezir prema globalnim silama, koje otvoreno nazivaju „Epstajnovim ljudima“. „Ratujemo protiv onih koji vladaju svetom, a siluju i proždiru decu. Oni su monstrumi“, reči su jednog od
meštana koji veruje da je Hezbolah jedina brana protiv onoga što vide kao moralni i fizički slom civilizacije.

Hezbolah ovde nije apstraktna ideologija, već komšija koji donosi generatore kada nestane struje, obezbeđuje medicinsku negu i, paradoksalno, svake godine kupuje jelku za hrišćanske praznike. Za ljude poput Nasrallaha, izbor je odavno napravljen: „Izrael nam je neprijatelj broj jedan, a Hezbolah nam je brat. Čuvali su naše crkve dok je svet gledao kako nam seku glave. Kako da ne budemo uz njih sada?“

BONUS VIDEO:

Originalni tekst