U toj kući oduvek su se gledali kvizovi. Moja prva sećanja na televiziju, mnogo pre nego što je Dnevnik, sa dugim cevima i maslinastim uniformama i nekim toponimima kao Pakrac i Mrkonjić Grad, počeo netremice da se prati, bile su fudbalske utakmice i neki likovi koji pogađaju slova i brojke.

Znao sam kako izgleda Kvisko pre nego što sam znao kako izgleda Miki Maus. I godinama kasnije, kada bismo se kao studenti vratili na ferije, njih dvoje bi bili spakovani ispred sve većih prijemnika – jedno na kauču, drugo na dvosedu – a na ekranu bi bio neki kanal, hrvatski ili srpski ili talijanski, i na njemu kviz. Zamišljam ih nekada i dalje, kako pogađaju sve odgovore iz prve, gde god da ih neko propituje…

Možda sam zato dobar u kvizovima, mada nemam nikakvu ćagu to i da dokažem. Dobar sam u kvizovima na razini na kojoj mogu i dalje da je impresioniram kada, u retkim trenucima dok vrtimo kanale, naiđu neke pitalice. „Bizmark, Severna Dakota!“, „Nera, leva pritoka Dunava!“, „Alan Hansen, sigurno!“, „Plavi!“, rekao bih tri treptaja pre nego što bi isto uradio neki već jan bažik na ekranu.

Pritisak bi krenuo gotovo odmah. I pre nego što su maha uzeli pab kvizovi, koje uspešno izbegavam iako mi svi garantuju da je mnogo dobra zabava, upirali su, znani i manje znani, da se prijavim na kviz. Šta fali, uzmeš neke pare, lepo se zabaviš, a nije kao da imaš tremu od kamera…

Nema šanse, odmahujem u sekundi glavom.

Ovako, dakle, izgleda moja najveća noćna mora.

Čuje se ona dramatična muzika, svetla se pale, moje noge vise sa one stolice, a naspram mene je voditelj, Tarik ili Zeka Milioner, svejedno. Sve vrste pomoći su iskorišćene, pitanje je poslednje, za tri miliona dinara ili koliko već milijuna kuna, i moglo bi da bude bilo šta, ali pitanje je iz oblasti koju bi trebalo da jako dobro poznajem.

Toga me je najviše strah, ne da neću uzeti nikakav novac, niti da će me neko drugi pobediti, nego da ću ispasti glup na najgluplji mogući način: da neću znati odgovor na pitanje koje je logično, za koje svi što me gledaju i navijaju za mene kažu – ha-ha-ha, pa nije moglo bolje.

Koje je, dakle, pitanje iz mog najgoreg košmara?

CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 9. OKTOBRA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS

Post Views: 1

Originalni tekst