Selena Gomez je krajem rujna uplovila u novi životni status kad je izgovorila sudbonosno “da” producentu Bennyju Blancu – u intimnoj ceremoniji u Santa Barbari, okružena najbližima.
Na konferenciji “Fortune’s Most Powerful Women” Selena je priznala da je na sam dan vjenčanja osjetila strah da bi sutra sve moglo nestati, da je razmišljala o mogućnosti da idući dan umre. U trenutku koji bi za većinu bio vrhunac radosti, ona je iznutra nosila tugu i preispitivanja.

Ta tjeskoba nije novost za Selenu – za Vanity Fair je u intervjuu u rujnu razotkrila da godinama živi s lupusom, autoimunom bolešću, da nije u stanju sama nositi trudnoću zbog rizika za vlastito zdravlje i zdravlje potencijalnog djeteta: – Nikada prije nisam to rekla, ali nažalost ne mogu ostati trudna. Imam zdravstvenih problema koji bi ugrozili i mene i bebu – rekla je.
Ali ono što srž njene životne priče čini posebno inspirativnom je njezina sposobnost da ne odustane: majčinstvo i obitelj su joj važni, ne nužno onako kako je to zamišljala. Usvajanje i surogat-majčinstvo nisu samo opcije – one su simboli njezine snage da prihvati drukčiji put, da redefinira što je “normalno”.

Gomez govori o tome da ne želi da bolest ili strah određuju njezinu priču – već ljubav, kreativnost i spremnost na autentičnost. U intervjuu časopisu Vanity Fair spomenula je da želi biti prisutna u svemu što radi, da bude sebi svoja i da, unatoč svemu, ne gubi optimizam.

Na kraju tog dana vjenčanja, dok mnogi očekuju suze sreće, Seleni su to bile suze ne samo zbog radosti nego i zbog svega što proživljava – i što još mora proći. One su svjedočanstvo da srce može biti ranjivo, da strah nije znak slabosti nego znak da ti je stalo. I da, ponekad, istinska hrabrost nije u savršenom osmijehu na crvenom tepihu, nego u prihvaćanju osjećaja onakvih kakvi jesu.
S.M




