Naslovna ovog broja Nedeljnika Šta dalje valjda je ono što se svi pitamo posle najvećeg mitinga u Beograda, i najnovijeg odgovora vlasti, koje kao da priželjkuju radikalizaciju. Nemam odgovor, niti bih ga javno saopštio, pošto je pravilo novinarstva: nema predviđanja. Koliko ljudi se samoubilo oko agresije na Ukrajinu. Ono što vidim, kao i svi mi, jeste da ludilo, na neki način tridesetogodišnje, ulazi u finale. Ni mart tu nije naivan, kao simbol toliko godišnjica, ali je problem ipak veći od horoskopskog. Kreće od aktera, koji su isti, posebno ovi nacionalno obeleženi, dakle budžetski, koji u penziju odlaze samo prirodnim putem. Drugi, rekao bih još veći jeste identitetski, naša mitomanija, nastala na najlepšem mitu, koja postaje deo realnosti.

Jer, umesto da se bavimo stvarima koje možemo da imamo, mi se bavimo stvarima koje ne možemo.

To je šizofrenija.

Svi u okruženju izašli su iz toga. I žive u realnosti. Velika stvar. Nije to EU, NATO ili šta god. Već ostvarivanje ostvarivog. Srbi, kad popiju, i danas pričaju o moru. Koje, bre, more? Kako to, osim da se obnovi Jugoslavija, koja je jelda i prvi put bila grobnica naroda, ili makar ona krnja SR Jugoslavija, koja je sve teža takvim narativima, posebno jer je Beograd najveći pobednik stvaranja Jugoslavije, a Podgorica je najviše dobila raspadom te zemlje.

CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 27. MARTA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS

Nedeljnik 689

Post Views: 32

Originalni tekst