Zoran Predin je jedan od najzanimljivijih junaka slovenačke i jugoslovenske muzičke scene čija se karijera protegla od osamdesetih do danas. Kao frontmen benda Lačni Franc pojavio se u vreme jugoslovenskog novog talasa, ali je ubrzo „prebacio“ žanrovske odrednice. Nedavno je imao koncert u prepunoj zagrebačkoj dvorani
„Lisinski“ u okviru nastupa „Zoran peva Arsena“ gde izvodi pesme Arsena Dedića s kojim je nastupao u nekadašnjoj Jugoslaviji. Nedavno je boravio u Beogradu i zbog premijere dokumentarnog filma „Praslovan“ koji je neka vrsta biografskog zapisa u kome o njemu pričaju mnogi, pa i Đorđe Balašević. Tada je ujedno najavio projekat „Analogna rasa“ sa Nikolom Čuturilom – album koji će objaviti Croatia Records i beogradska Lampshade Media. Predin i Čutura će nastupiti 19. novembra na koncertu u „Kolarcu“.
***
Slušao sam album koji ste ti i Nikola Čuturilo nedavno snimili i odmah sam upamtio tvoj stih „U ime naših novih zastava… mašemo iz svojih kaveza“. To je naša postjugoslovenska stvarnost? Ili ima i drugih stanovnika kaveza?
Dozvolite mi da odgovorim citatima pisca Aldousa Huxleja iz njegovog romana „Vrli novi svet“ objavljenog 1932 godine: „U biti bi to bio sustav ropstva, u kojem bi vladala potrošnja i zabava. Okupite mnoštvo muškaraca i žena koji su bili unaprijed prilagođeni čitanju dnevnih novina; počastite ih glazbom koju svira bend, jakim svjetlima … i začas ih možete dovesti u stanje potpunog bezumlja. Nikad prije nije tako malo ljudi bilo u poziciji pretvoriti toliko ljudi u luđake, manijake ili kriminalce. Totalna diktatura bi izgledala kao demokracija, ali bi u biti bila zatvor bez zidova, iz kojeg zatvorenici ne bi ni sanjali da će pobjeći.“
O takvim kavezima bez rešetki pevam u svojoj pesmi „Ko kanarinci u rudniku“. Uz pretpostavku da se zna čemu su kanarinci zapravo služili.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 07. NOVEMBRA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS
Post Views: 15
