Kada je Mike Radford, izvršni producent Bi-Bi-Sija, prošle godine došao na ideju da napravi dokumentarc o seksualnim zločinima Mohameda al Fajeda, pomoslio je da možda nije vredno da žene ponovo prolaze kroz svoje tarume i prepričavaju ih na ekranu.

„Ako ne bismo dokazali da su njegovi seksualni prestupi bili najteže prirode, postojala je mogućnost da publika samo slegne ramenima i kaže: ’Pa to već znamo‘“, rekao je on.

Od prošlonedeljnog emitovanja dokumentarca „Al-Fajed: Predator na Harodsu“, u kojem pet žena tvrdi da ih je milijarder silovao, javilo se više od 200 žena, a policija je rekla da istražuje da li je bilo saučesnika u njegovim zločinima. U petak, Omar Fajed, 37-godišnji sin pokojnog biznismena, izdao je saopštenje u kojem je rekao da je bio užasnut  navodima protiv njegovog oca.

Priče o Fajedovom predatorskom ponašanju oko mladih žena bile su u etru od sredine 1990-ih, ali se činilo da se ništa nikada nije zadržalo.

Nakon što je 1995. Veniti fer pisao o medicinskim pregledima žena i tome kako Fajed jurio sekretarice po kancelarijama i „pokušao da ugura novac u ženske bluze“, na adresu redakcije stigla je tužba.

Slučaj je rešen tako što Veniti fer nije platio nikakvu odštetu i pristao da sve dokaze iznete u članku zaključa daleko od javnosti. Samo dve godine kasnije Fajed je kupio fudbalski klub Fulam.

Neovlašćena biografija Toma Bauera iz 1998. nastojala je da se nadogradi na optužbama Vaniti Fair-a, uz pomoć iz senke njegovog britanskog urednika Henrija Portera. Bauer je napisao da su mlade žene seksualno zlostavljane i da su isplaćene paketima novčanica od 50 funti.

Te informacije nisu imale skoro nikakav uticaj na javnost, a uticaj i život Muhameda al Fajeda je nastavio svojim tokom, piše Gardijan.

Martin Smit, tadašnji dopisnik Mail on Sunday, je 2008. objavio priču da je Fajed pod istragom zbog seksualnog napada na 15-godišnjakinju, međutim zbog pisma upućenih od strane advokatskog tima Fajeda, on nije imenovan u tekstu.

List je Fajeda opisao kao „višeg direktora Harrodsa“, uprkos činjenici da je Met policija potvrdila da je Fajed osumnjičeni. Slučaj na kraju nije procesuiran na osnovu toga što je žrtva bila zbunjena u vezi sa datumom kada je rekla da je napadnuta.

Nakon saobraćajne nesreće u kojoj su poginuli princeza Dajana i Fajedov sin Didi, nadzor nad egipatskim biznismenom se smanjilo.

Fajed je uvek bio spreman na dogovor, kao i njegov šef obezbeđenja, Džon Makmara. Samim tim su i svi mediji bili svesni da bi pisanje o Fajedovom zlostavljanju žena bilo kockanje, jer ne bi bili sigurni da bi kao svedoci bili voljni da iste tvrdnje ponove na sudu.

Harrods je takođe imao ogroman budžet za oglašavanje, a novine i časopisi nisu želeli da izgube pristup njemu, rekao je Porter.

Uglađeni Majkl Kol, bivši čovek Bi-Bi-Sija koji je bio Fajedov PR čovek između 1988. i 1998. godine. Kol i Fajed bili su veoma bliski. Majkl Kol bio je dobro plaćen za svoj trud, pa je tako jedan novinar, koji se prijavio za Kolovu poziciju da ga zameni nakon njegovog penzionisanja, rekao da mu je Fajed ponudio paket naknade od 300.000 funti, stan u Hans Kresentu u Najtsbridžu i automobilsa šoferom.

Veruje se da je Kol imao platu od milion funti, iako su oni koji su se prijavili za tu poziciju ubrzo prepoznali rizike posla.

Od prošle nedelje, veb stranice i novine puni su priča o Fajedovim navodnim zločinima, robna kuća Harods nije više prepuna kupcima, već advokatima koji obleću oko ove kompanije.

Post Views: 15

Originalni tekst