POSLE dva i po meseca žestokih borbi, crvena oznaka na vojnoj karti u Donjeckoj oblasti, poznata kao „zečije uši“, konačno je nestala.
Foto: Instagram/mil_ru
Sa oslobađanjem još dva sela – Suhecke i Kučeriv Jar, koje je ukrajinska vojska objavila tokom vikenda, operacija čišćenja velikog ruskog proboja kod grada Dobropolje praktično je okončana.
U poređenju sa dramatičnom situacijom iz sredine avgusta, kada su stotine ruskih vojnika probile poroznu ukrajinsku odbranu i napredovale više od 15 kilometara iza linije fronta, Kijev sada može da odahne – položaji su stabilizovani, a neposredna opasnost otklonjena.
Krvava „vatrogasna“ operacija
Ipak, uprkos nastojanjima predsednika Volodimira Zelenskog i vojnog vrha da operaciju predstave kao uspešnu kontraofanzivu, ona je u suštini bila skupa i rizična hitna intervencija – ono što ukrajinski vojnici sami nazivaju „gašenjem požara“, piše Kijev independent u svojoj analizi.
Iako Rusi ovoga puta nisu uspeli da se učvrste i nastave napredovanje, okolnosti koje su im omogućile takav proboj – uprkos potpunoj dominaciji dronova na bojištu – izazivaju duboku zabrinutost za održivost ukrajinske odbrane u narednom periodu.
Kako je nastala „rupa“ u frontu
Dobropoljski proboj treba posmatrati u širem kontekstu ruske prolećno-letnje ofanzive 2025. godine.
Nakon što je Moskva proterala ukrajinske snage sa teritorije Kurske oblasti, njen strateški cilj ponovo je postao zauzimanje cele Donjecke oblasti.
Foto: Printskrin
Na putu su stajala dva velika ukrajinska grada – Pokrovsk na zapadu i Konstantinovka na istoku, kao deo tzv. „Kramatorske aglomeracije“, četiri grada koja čine kičmu ukrajinske odbrane regiona.
Pošto nije uspela u frontalnim napadima, ruska komanda je koncentrisala snage između ta dva grada, pokušavajući da ih zaobiđe i iznutra ugrozi njihovu logistiku.
Ruski dronovi i infiltracija
Ruske snage su u Dobropolju primenile naprednu taktiku infiltracije – male grupe pešadije od po dvoje ili troje vojnika kretale su se kroz šume i jaruge, koristeći gustu letnju vegetaciju da izbegnu ukrajinske izviđačke dronove.
Za razliku od klasičnih napada, cilj nije bio samo probijanje fronta, već prodor duboko u pozadinu ukrajinskih jedinica.
Kako navode ukrajinski oficiri, Rusi su vešto koristili dronove – i za snabdevanje naprednih grupa i za taktičko izviđanje u realnom vremenu.
Foto: Printskrin
Sve je to bilo podržano masovnom vatrenom moći, dugometnim dronovima, FPV letelicama upravljanim optičkim kablovima i serijom razornih avio-bombi koje su nedeljama pogađale ukrajinske položaje.
Istovremeno, dve ukrajinske brigade koje su držale liniju, iako iskusne, bile su iscrpljene i slabo koordinisane, što je dovelo do brzog urušavanja odbrane.
Zabluda u Kijevu i „uši zeca“
Kada su prve ruske grupe prodrle duboko u pozadinu, komandiri na terenu često nisu prijavljivali stvarno stanje, pa čak ni susednim jedinicama.
Time je nastala konfuzija, a ukrajinsko rukovodstvo je kasnilo sa reakcijom.
Projekat DeepState, koji prati situaciju na frontu, prvi je ukazao na razmere katastrofe.
Na njihovoj karti pojavile su se dve crvene izbočine u obliku „zečijih ušiju“, koje su stizale do magistrale između Dobropolja i Kramatorska.
Ipak, ukrajinski zvaničnici su na televiziji tvrdili da je reč o „izolovanim sabotažnim grupama“.
U stvarnosti, front se urušavao. Da je Rusija uspela da se učvrsti u osvojenoj zoni, mogla bi ugroziti ne samo Pokrovsk i Konstantinovku, već i sam Kramatorsk sa zapadne strane.
Hitan odgovor Kijeva
Kada je shvaćena težina situacije, ukrajinska komanda je bacila elitne jedinice na to područje – od 93. mehanizovane brigade do padobranskih i specijalnih snaga, pod komandom legendarnog komandira Denjisa Prokopenka (Azov).
Tenkovi 93. brigade oslobodili su selo Zoloti Kolodijaz, a padobranci su napredovali duž bokova proboja.
Foto: Printskrin
Do 16. avgusta ukrajinski Generalštab je prijavio 910 poginulih ruskih vojnika, a nekoliko desetina je zarobljeno.
Do jeseni su poslednje grupe Rusa u Kučerivom Jaru ostale bez snabdevanja i predale se.
Upozorenje za 2026. godinu
Iako je Dobropolje sada stabilizovano, uronjena slabost ukrajinske vojske ostaje očigledna – nedostatak ljudi, vozila i rezervi čini front krhkim.
Od avgusta, Rusi su ponovo napredovali u više pravaca – kod Kupjanska, Limana, Dnjepropetrovske oblasti i u samom Pokrovsku, gde su poslednjih dana ušli u grad.
Jedina uteha za Ukrajinu je dolazak zime, jer će hladnoća i gole grane otežati ponavljanje ovakvih infiltracija.
Ali već na proleće 2026. godine, Rusija će najverovatnije pokušati da ponovi uspeh kod Dobropolja – samo sa više iskustva i novim taktičkim trikovima.
Za ukrajinsku vojsku, zadatak je jasan: sprečiti da sledeći proboj postane potpuni kolaps, zaključuje Kijev independent.



