Ivan Milinković objavio je novi CD pod nazivom “Pečat”. Naslovna numera je za vrlo kratko vrijeme oborila sve rekorde slušanosti, a Ivan, kao i njegova ekipa, prezadovoljni su urađenim poslom i sada uživaju u plodovima dugogodišnje rada.
A kada je počinja karijeru, da li je želio da bude kao neki popularni pjevač?
-Ja kada sam prvi put zapjevao imao sam pet godina, i kao klinac sam bio „zaljubljen“ u Oliveru Katarinu. Kada sam je jednom sreo i bio gost na njenom koncertu i to joj rekao, ona je meni kroz smijeh rekla: „Srce moje, padni mi na grudi“. Ili Beba Selimović koja me kao četvorogodišnjaka čuvala u njenom krilu. Čak me znala uzeti u naručje, ja u jednoj ruci, a mikrofon u drugoj. Pa pjeva malo gledajući u publiku, pa malo u mene. Sa nekih pet ili šest godina shvatio sam da imam talenat, ali to se tek kroz vrijeme formulisalo. Zamišljao sam kako je to kada pjevači izlaze na scenu, i zamišljao da sam i jedan od njih. Danas se trudim na mojim nastupima publiku malo više podignem, na viši emotivni nivo. Kada nekoga svojim nastupom ostavite bez teksta, e to je misija muzike ili uspjeh. Pa sjećam se druženja i koncerata sa jednom muzičkom divom Nadom Mamulom, Šabanom Šaulićem, Tomom Zdravkovićem… Ja danas iskreno žalim što nisam rođen ranije, nekih tridesetak godina kao moj otac što je stariji od mene, kada se pjevač poštovao kao gospodin, kao umjetnik, interpretator. To je bilo vrijeme pjesme i kulture, a ne ovo današanje, ne znam kako bi ga nazvao. I Nada, Beba, Toma, Šaban. Olivera…. svi su oni doživjeli ta lijepa vremena.
B. Š.
