Situacija na terenu dramatično eskalira dok se američki marinci ubrzano prebacuju ka regionu, a iranski IRGC poručuje da spremno čeka njihov dolazak uz pretnju „strateškim iznenađenjima“.

Dok Izrael i SAD nastavljaju udare na Teheran i zapadni Iran, iranske snage su odgovorile napadom drona na kuvajtsku rafineriju Mina Al-Ahmadi, što je uzrokovalo velike požare. Istovremeno, Rusija je povukla diplomatski potez bez presedana, pozvavši izraelskog ambasadora na raport zbog ranjavanja RT novinara u Libanu, dok se NATO misija od 600 ljudi praktično povlači iz Iraka.

Ekonomski potresi dostižu vrhunac jer je cena barela Brent nafte skočila na 112 dolara, nakon što je Irak proglasio force majeure na svim naftnim poljima pod kontrolom stranih kompanija. Iran je počeo da naplaćuje „taksu za prolaz“ kroz Ormuski moreuz u iznosu od 2 miliona dolara po tankeru, dok SAD, paradoksalno, izdaju nove dozvole za prodaju iranske sirove nafte kako bi se sprečio potpuni globalni kolaps. Ipak, bezbednost je kritično ugrožena jer su iranske rakete srednjeg dometa gađale bazu Dijego Garsija, udaljenu čak 4.000 kilometara, što ukazuje na vojnu moć daleko veću od ranijih procena.

Na unutrašnjem planu SAD raste tenzija zbog misterioznih upada sofisticiranih dronova iznad nuklearne baze Barksdale u Luizijani, dok Pentagon zvanično uvodi Palantir Maven AI sistem za vođenje operacija.

Britanija je odobrila korišćenje svojih baza za udare na Iran, a Saudijska Arabija je otvorila vazdušnu bazu King Fahd za američke trupe. Dok se broj ranjenih američkih vojnika popeo na 232, Bela kuća i Pentagon već razrađuju planove za potencijalnu kopnenu invaziju na Iran, iako konačna odluka još uvek visi u vazduhu.

Originalni tekst