Halid Bešlić preminuo je u utorak u 72. godini, a cijela regija tuguje za kraljem narodne muzike koji je iza sebe ostavio više od 200 hitova. Mnogi se u srijedu prisjećaju trenutaka provedenih s pjevačem. Većina onih koji su ga poznavali kažu da je imao veliko srce i da je bio izuzetno osjetljiv prema onima najugroženijima.

Svoju priču o Halidu podijelila je humanitarna organizacija Putokaz za Afriku na svom Facebook profilu još u rujnu/septembru, dok je pjevač bio u bolnici.
-Dugo sam razmišljala trebam li ga nazvati. U ovom trenutku, u ovoj tišini, činilo mi se neprijatno, teško. Nismo se čuli mjesecima… osam, devet, možda i više. A možda i godinu. Više se ni ne sjećam. Ne da mi se ni kopati po Viberu – stoji na početku objave.
-Ali jedan trenutak pamtim kao da je bio jučer. Negdje 2018. ili 2019. godine. Halid nas je prvi put nazvao, na preporuku jednog prijatelja. Tada smo bile u Rwandi, u misiji. Nikada neću zaboraviti njegove prve riječi: ‘Jeste li gladne?’. Zamislite… kroz Putokaz je prošlo osam tisuća djece. Tisuće školovanih, tisuće odgojenih, generacije koje su našle svoj put. I nikada, baš nikada, nitko nije pitao: ‘Jeste li gladne vas dvije dolje?’. Samo on. Samo Halid. I nije mu bilo važno ništa – ni je li jedna izgledala mršavo ili debelo, umorno ili snažno. Za njega je bilo važno da je čovjek sit, da ima, da nije gladan i da nije sam.”
-Sjećam se kako je rekao: ‘Šta vas dvi dole u Africi radite? Šta hoćete? Koje ste vi partizanke?’. I mi smo se smijale, od srca, onako kako se rijetko smije. A taj smijeh bio je početak priče. Poslije nas je pozvao u Sarajevo, na ručak. Sjećam se njegove pumpe, sjećam se tog dana kao da ga gledam. Cijeli dan se mučio da nam nabavi svoju specijalnu pitu. Nije išlo, nervirao se, vrtio se, pokušavao. A nama je bilo dovoljno to što se trudio. Jer kad vidiš da se čovjek daje oko jedne obične pite – znaš da si mu važan. Da te je stavio u svoje srce.

Od tog dana Halid je bio ambasador Putokaza. Doveo je ljude, doveo kumove, dao nam snagu i podršku kakvu nismo mogli ni sanjati. I onda sam mislila kako bi ga bilo lijepo iznenaditi… Plan je bio doći na koncert u Splitu, 13. rujna, koji je trebao održati, htjela sam mu u backstage donijeti pitu – onako, za šalu, za smijeh, za uspomenu na onaj dan u Sarajevu. Ali eto, život je takav… spriječilo nas – stoji u objavi.
-I sad… kad zatvorim oči, postoji osoba za koju se svakog dana posebno molim. Jedan jedini… Halid. I kad ostaneš sam pred Bogom i sobom, kad se sve slike vrate, kad ti se uši napune tišinom, čuješ njegov glas, onaj prvi poziv, onu rečenicu koja para dušu: ‘Jeste li gladne?’. I suze krenu. Jer znaš… da je rijetkost pronaći dragulj u ovome svijetu… I zato, Halide… ozdravi nam, dušo, brzo…”, napisali su tada. U utorak su se pozdravili s pjevačem i emotivno napisali: “Teško je reći zbogom… Halide, bio si naš oslonac, podrška i prijatelj svih ovih godina. Tvoj trag ostaje u svakom našem koraku. Vidimo se, prijatelju, na ljepšem mjestu. Tvoji Putokazi.
S.M/Dnevno