Kažu da, koliko god bile drage, kada uspomene ožive, znaju da peku kao onaj oganj u rukama znojavog kovača. Čini se da je upravo takva emocija proradila kod našeg zemljaka Mesuda Čauševića, koji danas u poznim godinama ivota živi u njemačkom gradu Saarbrickenu. Zajedno sa suprugom Besimom i sinom otvorio je restoran „Sofra“ u kojem sve miriše na rodnu mu Bosnu. Malo biznis, a ponajviše lijek za dušu ovog čovjeka i njegove porodice!

Video snimak je nastao u ranim jutarnjim satima nakon što su se razišli i posljednji gosti sa novogodišnjeg slavlja u „Sofri“. Zabilježio ga je jedan od najaktivnijih novinara – reportera današnjice sa Balkana – Bato Šišić. U restoranu samo muzičari, Ferid Avić i njegovi domaćini – supružnici Mesud i Besima. Meraklijska pjesma za dušu; Ferid pjeva, a Mesud sevdiše i – plače! Iako je preživio moždani udar dobro se drži i nosi s posljedicama.

I krenu pjesma, a Mesudove uspomene se vraćaju, naviru sjećanja. Vraćaju se slike iz djetinjstva i mladosti rane kada se „brdo moglo preskočiti“, kada ga je u zoro dočekivao osmjeh majke koji ga je uvijek vjerno dočekivao pri svakom njegovom ulasku na kućna vrata, bez obzira u koje doba noći ili dana došao.

U „Sofri“ kao da je opet zamirisala krompiruša iz starog šporeta na drva i miris domaćeg masla i kajmaka. A čuje se pjesma sa tranzistora i to baš ova koju Ferid Avdić pjeva za Mesuda – „Harmoniko moja“.

Otopi se hladnoća u Mesudovom srcu, potekoše suze… E, mladosti, brzo prolaziš!

Dosta je u Mesudovom životu popijeno i gorkih i mednih čaša. Ašikluci, igranke, posijela, sevdisanje, pa onda tuđina.

Daleko od rodnog kraja Mesud je bar na trenutak dao duši oduška. Feridova pjesma kao da ga je vratila u neka sretnija vremena.

Originalni tekst