Dejan Matić prisjetio se situacije iz djetinjstva, kada je vozio motor na zadnjem točku.
Kako je istakao, tata ga je naterao da sjedne voziti, kako bi shvatio da ga hendikep koji ima sa vidom, ne mora ni u čemu ometati.
-Najljepše mi je bilo u Drvaru, to djetinjstvo ne bih mijenjao ni za što na svijetu. Kao klinci smo krali kruške, trešnje, kukuruze i sve što smo mogli – započeo je Dejan.
-Otac mi nije davao do znanja da imam hendikep, toliko je vjerovao u mene da mi je čak kupio i motor. Toliko sam volio voziti, da sam taj motor vozio i na zadnjem točku, naravno, dok me otac nije gledao. Poslije kad je ceijla priča došla do njega nije vjerovao da sam slijep – ispričao je Matić, pa nastavio:
-Teže mi je palo kad sam otišao iz Drvara nego kad sam saznao za moj hendikep. Tad mi se svijet srušio. Nitko to nije primjećivao u Drvaru u velikoj mjeri, tek kasnije kad sam otišao u veću sredinu. Čitanje Brajovog pisma je ozbiljna disciplina i nauka – govorio je pevač.
-U isto vrijeme sam morao i svirati, nekom treba sat vremena, dok je meni trebalo četiri za isti posao – tvrdi Dejan.
Inače, Saša Matić i njegov brat Dejana godinama unazad su u samom vrhu estrade, ali o svojim privatnim životima rijetko govore.
S.M/Alo
