Američke sankcije usmerene na Naftnu industriju Srbije (NIS) dovele su Srbiju u poziciju „kolateralne žrtve“ globalnih političkih odluka, ocenjuje stručnjak za energetiku i bivši hrvatski ministar privrede Davor Štern u razgovoru za Biznis.rs.

„Srbija i NIS su se našli u situaciji u kojoj im se praktično onemogućava transport ruske nafte do rafinerije u Pančevu zbog vlasničke strukture i ruskog kapitala u kompaniji. Jadranski naftovod (Janaf) se, pak, našao u nezavidnoj poziciji između politike i tržišta. Sve je to deo šireg geopolitičkog mozaika u kojem male zemlje postaju kolateralne žrtve velikih odluka“, navodi Štern.

Prodaja NIS-a je „gašenje požara benzinom“

On podseća da je neposredno pre uvođenja sankcija upozoravao da bi nastavak saradnje između Janafa i NIS-a bio u obostranom interesu. „Međutim, neko očigledno misli drugačije, a tog drugog moramo slušati“, ocenjuje Štern, aludirajući na globalne političke aktere.

Ipak, izražava umereni optimizam, naglašavajući da sankcije traju dok traju, ali da „isto tako brzo mogu i nestati“.

„Ako dođe do primirja u Ukrajini, možemo očekivati lančanu reakciju – promene u režimu sankcija i relaksaciju odnosa na energetskom tržištu“, dodaje Štern. Predstojeći najavljeni međunarodni sastanci mogli bi, prema njegovom mišljenju, doprineti smirivanju situacije u sukobu između Rusije i Ukrajine.

Štern je oštar u kritici javno pominjanih opcija brzog prekomponovanja vlasničke strukture u NIS-u. Smatra ih „neozbiljnim“ i „ekonomski i politički neodrživim“.

„To su ozbiljni državni poslovi. Takva kupovina se ne može završiti preko noći. Tu su uključene investicione banke, konsultanti, procene, politički razgovori… Sve to traje mesecima, ako ne i godinama. Ovo sada liči na gašenje požara benzinom“, slikovito opisuje situaciju u kojoj se spekuliše o brzoj promeni vlasnika.

Štern: Srbija mora brzo da aktivira rezerve i traži alternativne pravce

Govoreći o energetskom lancu regiona, on ističe da Mađarska kompanija MOL i dalje dobija rusku naftu direktno pod povoljnijim uslovima, što joj omogućava da održi stabilnije cene i snabdevanje.

„MOL-u ne odgovara scenario u kojem bi bio primoran da nabavlja naftu sa Mediterana po višim cenama, pa preko svog lobističkog aparata uspeva da zadrži direktan uvoz iz Rusije“, objašnjava Štern.

Što se tiče Srbije, on ocenjuje da bi država trebalo najpre da aktivira strateške rezerve, koje bi mogle da pokriju potrebe privrede u kraćem roku.

Paralelno s tim, neophodno je razvijanje alternativnih pravaca snabdevanja železnicom iz Grčke, Rumunije, Mađarske ili Hrvatske.

„Tržište derivata je zimi posebno osetljivo, pa će biti neophodno brzo reagovati,“ zaključuje stručnjak, podsećajući da je Srbija nekada imala velike spoljnotrgovinske sisteme, poput Inexa i Genexa, koji su takve situacije rešavali preko noći.

Na kraju, Štern ponavlja da se, uz političke promene i moguće primirje, „ništa, naravno, ne može promeniti preko noći, ali politički tonovi se menjaju brže nego što mislimo.“

Post Views: 132

Originalni tekst