DECENIJAMA koordinisano sprovođeni iza kulisa, interesi i akcije Velike Britanije i Nemačke na prostoru Zapadnog Balkana, od četvrtka i potpisivanja Sporazuma o prijateljstvu dve države, zvanično su – „bez rukavica“. Posle parafa premijera Kira Starmera i kancelara Fridriha Merca na političko-bezbednosni savez, simbolično stavljen u muzeju koji nosi ime čuvenog britanskonemačkog kraljevskog para „Viktorija i Albert“, može se očekivati pojačan i diplomatski i obaveštajni angažman Londona i Berlina u regionu, pre svega u Srbiji, Republici Srpskoj i na KiM.

Foto: Profimedia
Ovako sagovornici „Novosti“ sumiraju efekte paktiranja istorijskih rivala, ali kad zatreba i bliskih saveznika, po našu zemlju i državne i nacionalne interese Srba. Ukazuju da u svetlu geopolitičkih promena u svetu, a pre svega kao svojevrstan odgovor na ozbiljan udarac koji je povratak Donalda Trampa u Belu kuću naneo zapadnim neoliberalnim strukturama, Britanija i Nemačka pokušavaju da zbiju redove, saseku u korenu svaki pokušaj jačanja suverenizma u Evropi i nametnu se kao ključni faktor na Balkanu i disciplinuju „neposlušne“, pre svega Srbiju.
Glavni urednik ruskog časopisa „Nacionalna odbrana“ Igor Korotčenko nema dilemu da bi ugovor o prijateljstvu Velike Britanije i Nemačke, u okviru kojeg će obaveštajne službe dve zemlje blisko sarađivati, mogao da dovede do „svrgavanja političkog režima u Srbiji“:
– Vučić kao predsednik kategorički ne odgovara ni Nemcima.
Istoričar i analitičar Ognjen Karanović kaže za „Novosti“ da su obaveštajne službe ove dve zemlje ovde uveliko prisutne:
– Potpuno je jasno čija vojska agenata je izvela obojenu revoluciju u Srbiji. To, naravno, ne umanjuje ni delovanje drugih velikih sila, poput Rusije, koje takođe na određeni način učestvuju u tome, iz svojih interesa. Pokazalo se da ni Istoku ni Zapadu, u većoj ili u manjoj meri, nije preterano stalo do u potpunosti suverene Srbije. Ali, to je priroda imperija, one imaju takve potrebe. Karanović ukazuje da savez Londona i Berlina treba posmatrati u svetlu povratka Trampa, koji je zadao ozbiljan udarac okoštalim birokratskim strukturama američke duboke države, čije su saveznice Britanija i Nemačka:
– One će pokušati da ograniče nacionalne i državne suverenitete balkanskih naroda, da ih drže u getu, razjedinjenosti, sukobima, sve kako bi opravdali svoje prisustvo ovde. I da ne prepuste novom establišmentu u SAD, kao što ne bi ni Rusiji, Kini ili bilo kojoj drugoj globalnoj sili, preusudni uticaj na Balkanu. Kada je reč o interesima Britanaca i Nemaca, u slučaju Srba i Srbije, oni podrazumevaju da se gotovo u potpunosti odreknemo vitalnih državnih i nacionalnih interesa – i kada je reč o našoj zemlji, ali i Republici Srpskoj, KiM i našim sunarodnicima u Crnoj Gori. Tu se drže ustaljene matrice, za njih je neprihvatljiva svaka Srbija čije granice se na završavaju između Save i Dunava na severu, Drine na Zapadu, Kopaonika na jugu i Timoka na istoku. A i takva Srbija, po njima, ne bi smela da neguje vojnu neutralnost, suverenizam, niti da bude lider Zapadnog Balkana. Oni Srbiju posmatraju kao saveznicu Moskve i izvršioca ruske volje na Balkanu, što su gluposti.
I istoričar Aleksandar Raković ukazuje da je Sporazumom o prijateljstvu sada samo ozvaničeno ionako usaglašeno delovanje Britanije i Nemačke u Srbiji, BiH i na prostoru cele bivše Jugoslavije:
– Pošto nisu sigurni kako će se Amerika pod Trampom ponašati, ovim dokumentom London i Berlin hoće da stvore i neku vrstu javne obaveze jedni prema drugima da će koordinisano nastupati. Kada je reč o njihovom obaveštajnom delovanju, tu su maske odavno pale, a sada je sve potpuno ogoljeno. Britanci ovaj prostor vekovima doživljavaju kao svoj i Amerikanci su na Balkanu sledili njihovu imperijalnu politiku. Takođe i Nemci. U vreme Austrougarske i kasnije oni su ovaj prostor smatrali svojim i zato su se naši interesi kosili sa njihovim. Raković ukazuje da nam oni zabranjuju da živimo kako mislimo da treba i da stvorimo i jedinstvenu državu:
– Tu nikakve logike nema, osim sile i prava jačeg. Mada, kada je reč o novom geopolitičkom odmeravanju snaga pitanje je kako će se stvari odvijati, i sa administracijom Trampa i sa Rusijom. I Nemcima i Britancima je jasno da oni više samostalno ne mogu da igraju ovu geopolitičku partiju i da je najbolje da udruže snage.n