Rokvić je uvek ponosno isticao da je hrišćanin i trudi se da duhovnost bude sastavni deo svog života, te da i svoju decu vaspitava u istom duhu.
Pevač kaže da svake godine cela porodica sa radošću iščekuje Vaskrs.

ATA Photos
– Vaskrs proslavljam u krugu najuže porodice, sa decom i suprugom. Jedne godine smo u Novom Sadu, jedne godine smo u Beogradu i veoma se radujemo najvećem hrišćanskom prazniku.
Nikola otkriva da njegova supruga Bojana Barović i on farbaju jaja, ali su ipak deca ta koja ih ukrašavaju.
– Prepuštamo deci da boje, crtaju, lepe… Vakskrs je divan praznik u kojem deca mogu da iskažu svoju kreativnost, a ujedno neguju i prave vrednosti.
Rokvić često dolazi na liturgije, a najveći hrišćanski praznik je i ove godine dočekao u crkvi.

ATA Photos
– Vaskrs dočekujemo u crkvi na liturgiji, a posle toga odlazimo u porodični dom u kojem se nalazi praznična trpeza.
Pevač se trudi da živi u skladu sa hrišćanskim vrednostima, a njegova deca već sada pokazuju interesovanje da saznaju više o žitijima velikih svetaca.
– Veoma mi je bitno da živim po hrišćanskim načelima, trudimo se da sve to prenesemo na našu decu. Mislim da je to jako bitno pogotovo u ovim teškim vremenima u kojima živimo – kaže on i dodaje:
– Učimo ih osnovnim hrišćanskim načelima. Jako vole da slušaju priče iz života velikih hrišćana i svetitelja. Ne namećemo ništa. Kada se u njima javi želja da saznaju više mi ih naučimo. Bitno je ništa ne raditi na silu.

ATA Photos
Nikola kaže da na detinjstvo ima samo najlepše uspomene.
– Uvek se rado setim Vaskrsa kada smo bili mali Marko i ja. Uvek smo se budili ranom zorom, budili roditelje, takmičenje, kucanje jajima, i obično me za to sećanje veže i neki lep prolećni dan. Ta radost i dalje živi u meni.
Rokvić smatra da smo se kao narod previše odaljili od vere.
– Hristos je rekao: “Ne boj se malo stado”. Nažalost, Boga se setimo tek kad dođe neka muka i teško vreme, a kada nam je lepo onda zaboravimo. Mislim da treba da se vratimo pravim vrednostima, našoj veri, našoj duhovnosti. Bilo bi nam istinski lepo kada nam je dobro, a kada nam je teško bilo bi nam lakše. Shvatili bi sve iz pravog ugla, da je svaka teškoća priziv da naučimo iz te teškoće nešto i da sutra budemo bolji.