Za razliku od glavnog grada, Srbija je gorela od uzbuđenja. Nekoliko dana su sve veće varoši bile potpuno zatvorene, a nepregledne kolone vozila i ljudi od rane zore su se kretale ka Beogradu.

Jedna je dolazila iz pravca Užica i Čačka, druga od Vranja i Niša, treći su išli iz Šapca, četvrti su ka prestonici stizali s istoka, a šesta kolona iz Vojvodine. Saborno mesto bilo je odavno poznato: plato ispred Narodne skupštine.

Najavljeno je bilo da će Demokratska opozicija Srbije organizovati veliki protestni miting zbog odbijanja Miloševićevog režima da prizna pobedu na predsedničkim izborima kandidatu DOS-a. Danima se iz svih raspoloživih izvora čuo istovetan poziv: „Dođite, od vas zavisi budućnost Srbije.“

Prethodne večeri održali smo poslednji sastanak. Kao i uvek skupili smo se u prostorijama Saveza za promene u kući na početku Skadarlije. Bilo je reči o završnim pripremama za sutrašnji događaj. Koštunica ni ovog puta nije našao za shodno da se pojavi, iako je bio predviđen kao jedini govornik na mitingu. Svi ostali imali su sasvim konkretne zadatke.

Posle sastanka, nekoliko nas se zadržalo na večeri. Đinđić je poručio roštilj i pivo iz obližnje kafane. Sećam se da smo pričali samo o jednoj temi – koliko će sveta sutra doći i koliko je potrebno da Milošević padne. Zoran je delovao opušteno, ali to nije moralo ništa da znači, jer je on uvek delovao hladnokrvno. Sedeći na ivici pisaćeg stola s jednom nogom oslonjenom na pod rekao je:

„Ako bude više od dvesta hiljada, neće biti problema. Ako ne bude – na*ali smo.“

„Toliko mora da bude“, odgovorio sam bodreći sebe više nego njega.

„Znaš šta, ovi iz unutrašnjosti mogu samo da naprave utisak kako je cela Srbija došla u Beograd, ali oni ne mogu da napune trg. Videćeš da njih ukupno neće biti više od dvadeset-trideset hiljada. Kao i uvek sve će zavisiti od građana Beograda. Ako oni izađu, biće super. Ali s njima se nikad ne zna.“

Nisam morao da mu odgovorim. Bio sam načisto da je u pravu, iako nisam bio sklon da potcenjujem moć Srbije. Pre nego što smo se rastali, a moralo je biti blizu dva sata ujutru, upitao me je: „E, gde si planirao da spavaš noćas?“ „Kod kuće, a zašto?“

„Otkud znam, ja ću da prekuntam u stranci. Ionako noćas neću moći da zaspim.“

Po naknadnim saznanjima, Đinđić se upravo te noći prvi put sreo s Miloradom Ulemekom Legijom. Imperativ je bio sprečiti krvoproliće, a od Ulemekove JSO pretila je najveća opasnost.

Moj prvi jutarnji zadatak bio je da posetim patrijarha srpskog Pavla. Imao sam zakazan prijem kod poglavara Srpske pravoslavne crkve tačno u devet.

U Patrijaršiju sam stigao na vreme. Nisam čekao ni sekunda:

„Blagoslovite, Vaša svetosti“, morao sam da se sagnem skoro do zemlje da bih mu celivao ruku. „Bog vas blagoslovio“, reče g. Pavle svojim unjkavim glasom. „Vi naravno znate, Vaša svetosti, šta će se danas dogoditi u Beogradu.“

„Da“, izustio je nekako razvlačeći svako slovo.

„Mi smo zbog toga hteli nešto da vas zamolimo. Preduzeli smo sve što smo mogli kako bi se krvoproliće izbeglo. Ali to, nažalost, ne zavisi samo od nas. Biće užasno mnogo ljudi, a mi nismo sigurni šta je sve Milošević sposoban da uradi. Zato smo hteli da vas molimo da, ukoliko stvari krenu takvim strašnim tokom, vi lično izađete među svet i pokušate da sprečite stradanje nevinih ljudi. Želeli bismo još i da zvone sva crkvena zvona u Beogradu u znak narodnog otpora Miloševićevom samodržavlju. I za to smo hteli da vas pitamo.“

„Znate, ja ne mogu da se mešam. Vi ste sami to organizovali, sami nosite i odgovornost. Bog koji sve vidi i koji je svima sudija, biće na strani onog pravednika. Ja ću se moliti Gospodu za sve vas da nesreće ne bude, ali nemojte od mene tražiti nemoguće. Svoje ovozemaljske sporove morate rešavati mirom i razumevanjem među sobom, jer ste svi među sobom braća i deca Božja. Želim vam mudrosti i pameti i svaku sreću. Sve što mogu da učinim jeste da jedan moj vladika bude s vama kao što je to i ranije bilo.“

Ceo tekst pročitajte u novom štampanom izdanju Nedeljnika.

NASLOVNA STRANA NOVOG DVOBROJA NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 2. OKTOBRA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS

Post Views: 22

Originalni tekst