Vaterpolo reprezentacija Srbije ovog leta na Olimpijskim igrama u Parizu brani dvostruko zlato osvojeno u Riju i Tokiju. Srbija je nakon zlata u Tokiju 2021. prošla kroz turbulentan period. Sastav je znatno izmenjen, kasnije je došlo i do promene na mestu selektora, a reprezentacija je na pet velikih takmičenja ostala bez medalje.

Delfini su nakon bronzane medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. doživeli sličnu veliku promenu selektora. Dejan Udovičić je napustio klupu Srbije, a na njegovo mesto došao je Dejan Savić. Tada počinje desetogodišnja era Savića za kormilom nacionalnog tima, koji je u tom periodu osvojio veliki broj medalja od kojih su najvažnija ta dva olimpijska zlata.

RIO

Srbija je nastupila dominatno na poslednja dva velika takmičenja pred Olimpijske igre 2016. Osvojeno je Svetsko prvenstvo 2015. godine, ali i Evropsko prvenstvo početkom 2016. Kazanj je bio mesto gde su Delfini pokorili svet ubedljivom pobedom nad Hrvatskom u finalu (11:14), dok su pred domaćim navijačima u Beogradu zavladali i Evropom, trijumfom nad Crnom Gorom u finalu (10:8).

Kruna uspeha Savićeve ekipe bile su Olimpijske igre u Riju 2016. godine. Delfini na početku turnira, u zelenom bazenu, nisu bili nimalo dominantni. Početak turnira obeležili su remiji sa Mađarskom (13:13) i Grčkom (9:9), a šok je usledio u trećem kolu grupne faze kada su domaći Brazilci, na čelu s Ratkom Rudićem i pojačani Filipeom Peroneom, Slobodanom Sorom i Josipom Vrlićem, slavili (6:5). Delfini su se konsolidovali i pobedama nad Australijom (10:8) i Japanom (12:8) plasirali u četvrtfinale. Srbija je u nokaut fazi dostigla željeni nivo igre i redom pobeđivala, Španiju (10:7), Italiju (10:8) i Hrvatsku (11:7).

TOKIO

Posle Rija u reprezentativnu penziju otišli su Živko Gocić i Slobodan Nikić.

Za razliku od Rija, pripreme za Tokio bile su dosta drugačije, jer su zbog pandemije virusa korona Olimpijske igre bile pomerene za godinu dana. Poslednje veliko takmičenje na kome je nastupila Srbija pre Tokija bilo je Evropsko prvenstvo u Budimpešti u januaru 2020. godine, koje je održano 18 meseci pre Olimpijskih igara, a branioci olimpijskog zlata su bili peti.

Srbija je bila u jakoj grupi iz koje je izašla kao treća, i s pobedama nad Australijom (14:8), Kazahstanom (19:5) i Crnom Gorom (13:6) i porazima od Hrvatske (14:12) i Španije (13:12). Čevrtfinale donelo je pobedu nad Italijom (10:6). Utakmica turnira usledila je protiv Španije u polufinalu. Španija je vodila s 7:4 u finišu treće četvrtine. Srbija je uspela na minut do kraja meča da obriše zaostatak golom Dušana Mandića za 9:9. Na 29 sekundi do kraja kapiten Filip Filipović pogodio za pobedu 10:9. Finale protiv Grčke koje je usledilo donelo je poprilično sigurnu igru Srbije i odbranu zlata nakon trijumfa 13:10.

ŽIVOT POSLE TOKIJA

Posle Tokija usledilo je ,,a sad adio” , odlazak u reprezentativnu penziju Filipa Filipovića, Andrije Prleinovića, Stefana Mitrovića, Milana Aleksića, Gojka i Duška Pjetlovića, nosilaca uspeha kroz prethodnu deceniju srpskog vaterpola.

Selektor Dejan Savić našao se pred novim izazovom, trebalo je da napravi novi tim sa nekoliko iskusnih igrača, koji su rasli sa pomenutim teškašima. Sa dva olimpijska zlata ostali su Branislav Mitrović, Dušan Mandić, Nikola Jakšić i Sava Ranđelović, dok su Đorđe Lazić i Strahinja Rašović osvojili po jedno.

Pored njih zlatni su postali Nikola Dedović (Tokio) i Miloš Ćuk (Rio), ali oni više nisu bili u reprezentativnim planovima.

Savić je imao ideju za podmlađivanje još 2019. kada je podmladio reprezentaciju i na Svetsko prvenstvo u Gvanžu poveo mladi tim, koji je eliminisan u četvrtfinalu od Španije (12:9).

Već prvog leta nakon Tokija Srbiju su čekala dva velika takmičenja – Svetsko prvenstvo u Budimpešti i Evropsko prvenstvo u Splitu. Delfini su u Budimpešti ispali od Hrvata (14:12) u četvrtfinalu, ali su kroz doigravanje uspeli da dođu do pete pozicije. Taj rezultat je bio prihvatljiv, ali s druge strane Srbija se u Splitu raspala nakon poraza u osmini finala od Francuske (10:9).

Savić je tada prelomio i odlučio da podnese ostavku na mesto selektora vaterpolo reprezentacije Srbije. Na njegovo mesto došao je Uroš Stevanović, dugogdišnji trener kragujevačkog Radničkog i selektor juniorske reprezentacije Srbije. Bio je to logičan izbor, iako su u konkurenciji bila imena poput Živka Gocića i Vladimira Vujasinovića.

SAVIĆEVA DESNA RUKA

Uroš Stevanović je doneo nove ideje u nacionalnom timu. One su se delom ogledale u promeni igračkog kadra. Došlo je do povratka Nemanje Ubovića u reprezentaciju. Pored Ubovića, razmišljalo se o povratku Borisa Vapenskog, ali do toga nije došlo. Usled promene FINA pravila, ostao je reprezentativac Gruzije. S druge strane, Miloš Ćuk i Nikola Dedović su se vratili u reprezentaciju ovog leta, a sada je poznato da će oni ponovo nastupati na Olimpijskim igrama.

Najveće promene dogodile su se uplivom velikog broja mlađih igrača iz juniorskih reprezentacija s kojima je Stevanović u prethodnom periodu postigao brojne uspehe.

Prvo veliko takmičenje za Stevanovića na klupi Srbije je bilo Svetsko prvenstvo 2023. u japanskom gradu Fukuoka. Od početka samog mandata Stevanović se susretao s problemima van bazena.

Sportski novinar Ivan Ćurčić smatra da uprkos tome što se posle Olimpijskih igara u Tokiju iz reprezentacije povuklo nekoliko neverovatnih igrača, Srbija ima tim koji je u stanju da se bori za visoke domete.

UZROK PROBLEMA

Stevanovićevi problemi ogledali su se pre svega u odnosu Novog Beograda, prvaka Srbije u prethodne tri sezone, prema reprezentaciji Srbije. Tako su prvo kapitenu Nikoli Jakšiću zabranili da nastupi na Svetskom kupu, dok su nešto kasnije Dušana Mandića sklonili iz ekipe i tako ostavili dvostrukog olimpijskog prvaka bez utakmica nekoliko meseci. Zbog toga Mandić nije bio spreman da pomogne Srbiji u Fukuoki. Jakšiću su po završetku sezone rekli da traži novi klub, koji će im isplatiti 150.000 evra, ili će sedeti na tribinama.

Novinar hrvatskog portala Danče.hr Andrija Martić ističe da oko srpske reprezentacije postoje brojni problemi na raznim relacijama, koji smetaju igračima u pripremi za takmičenja.

„Na fajnal-foru Lige šampiona videli smo da Gocić proziva javnost i medije da ne navijaju dovoljno za Novi Beograd, da će se to odraziti na rezultate Srbije, da se ne iznenadimo kad ih ne bude. Ne znam kako je uspeo povezati Novi Beograd i reprezentaciju“, rekao je Martić.

Srbija je u Fukuoki završila kao četvrta. U grupi je pobedila Južnu Afriku (30:5) i Crnu Goru (17:15 nakon peteraca), dok je izgubila od Španije (14:16), pa je tako kao drugoplasirana prošla dalje. Rival u šesnaestini finala bio je domaćin – Japan. Delfini su rutinski savladali Samuraje s 16:10.

Prelomni meč je bilo četvrtfinale kada je Srbija savladala Italiju 15:14 nakon peteraca. Utakmica je cela 32 minuta bila u egalu. Azuri su na tri minuta do kraja stekli prednost (11:10). Srbija je do izjednačenja stigla nakon dobre akcije. Marko Radulović je proigrao Nemanju Ubovića na dva metra, a on je prosledio loptu u mrežu. Usledili su peterci. Drašović i Fondeli su bili precizni u prvoj seriji, dok su Radulović i Di Soma promašili u drugoj. Zatim su pogodili s jedne strane Vučinić i Jakšić, a s druge Di Fulvio i Prešuti. Poslednja serija počela je odbranom Branislava Mitrovića, koji je zaustavio udarac Luke Damontea, a zatim je pobedu Srbiji doneo Strahinja Rašović.

Olimpijski vicešampion Grčka je zaustavila Srbiju u polufinalu. Izabranici Uroša Stevanovića su rezultatski pratili Grke tokom prve četvrtine, ali u nastavku su izgubili korak i ubedljivo su poraženi s 13:7. Španci su bili rival Srbije u borbi za bronzanu medalju, a slavili su ponovo s 9:6.

Prvi put kompeltan sastav Stevanović je imao na raspolaganju pred Evropsko prvenstvo u Hrvatskoj (Dubrovniku i Zagrebu), koje je odigrano u januaru 2024. godine. Glavni ciljevi su bili da se Srbija vrati u prvu diviziju evropskog vaterpola i da obezbedi učešće na Olimpijskim igrama.

U Zagrebu je Srbija imala laku grupu, usled činjenice da je nakon devetog mesta u Splitu ispala u drugu diviziju u Evropi. Bez većih problema redom je pobeđivala Izrael (22:1), Nemačku (14:6) i Maltu (21:4). Najbitniji meč na turniru za Delfine bila je osmina finala protiv Francuske, koju su savladali s 14:10 i tako se vratili u prvu diviziju.

Ivan Ćuričić je naznačio da je Srbija u kompletnom sastavu pokazala visok nivo igre i odigrala više dobrih nego loših utakmica, a nije bila u podređenom položaju.

„Ono što mi se najviše sviđa je to što su u utakmicama, koje su za njih bile najvažnije, kvalifikacionim odigrali fantastično“, poručio je Ćurčić.

Potom je usledilo četvrtfinale protiv Mađarske, koja je u Hrvatsku stigla s podmlađenim sastavom nakon zlata u Fukuoki. Utakmica je bila izjednačena sve do kraja treće četvrtine kada je Mađarska golom Vinsa Vigvarija povela s 9:8. Srbija je preko Strahinje Rašovića izjednačila, dok je preko Nemanje Vica povela 9:10. U finišu utakmice Mađari su uspeli da dođu do izjednačenja (10:10) preko Vigvarija i tako odvedu utakmicu u peterce. Drašović i Adam Nađi su golovima otvorili penal serije. Prelomni detalj dogodio se u drugoj penal seriji, kada je Marku Raduloviću pri šutu ispala lopta. Svi izvođači do kraja bili su precizni i tako je Mađarska stigla do polufinala.

DELFINI U PARIZU

Problemi koje Srbija ima u kadru se odnose pre svega na slab učinak golmana, u poređenju s ostalim reprezentacijama koje su konkurentne za medalju, kao i učinak centara.

Stevanović je Branislavu Mitroviću poverio ulogu prvog golmana u Fukuoki i na početku Evropskog prvenstva u Hrvatskoj. Promena se dogodila pred poslednju četvrtinu protiv Mađarske u četvrtfinalu Evropskog prvenstva kada je šansu dobio Radoslav Filipović.

Andrija Martić podvlači da je Srbija primila veliki broj golova i da to predstavlja veliki problem. Navodi da bi Srbija boljom igrom u napadu doprinela tome da i odbrana bude sigurnija.

Na infografici prikazani su golmani s najviše odbrana na Evropskom prvenstvu u Hrvatskoj iz reprezentacija koje će nastupiti na Olipijskim igrama u Parizu. Usled promene golmana ni Filipović (34 odbrane) ni Mitrović (27 odbrana) nisu imali maksimalan broj minuta među stativama kako bi bili bolje rangirani, ali je očigledno je da postoji zaostatak za elitnim evropskim golmanima.

Kada je reč o centrima Stevanović na raspolaganju ima Nemanju Ubovića, Nemanju Vica, Đorđa Lazića, dok su Bogdan Gavrilović i Nebojša Toholj imali epizodne uloge na dva metra.

Od povratka Ubovića i Vica u reprezentaciju, oni s Lazićem čine centarsku liniju. Pomenuta trojka se rotira u zavisnosti od utakmice. Protiv Francuske i Mađarske su prednost imali Ubović i Vico.

Pozicija centra je veoma važna, jer od nje zavisi dosta parametara igre, a najvažniji jeste igra s igračem više usled isključenja. Vico je po broju iznuđenih iskučenja bio najbolji centar Srbije u Hrvatskoj, a u poređenju s ostalim olimpijskim konkurentima bio bi rangiran, kao deseti (sa grafike su izostavljeni Dimitros Nikolaidis i Jovan Vujović s po 22 iznuđena isključenja).

Uroš Stevanović je saopštio konačan spisak igrača na koje računa na Olimpijskim igrama u Parizu. Odlučio se da u sastav uvrsti Miloša Ćuka i Nikolu Dedovića. Izostavio je Đorđa Lazića, koji je do sada bio standardan,  ata odluka pokazuje da želi veću pokretljivost i fleksibilnost ostalih igrača, pa je sa spiska izostavio trećeg centra.

Kada se podvuče crta, ne postoje velika očekivanja da Srbija u Tokiju odbrani dva vezana olimpijska zlata.

Post Views: 13

Originalni tekst