Popularna voditeljka Informer televizije, Lidija Makragić, za sebe kaže da je meraklija, a da u provodu voli da nazdravi čašom vina i šljivovicom.
Slušam Halida Bešlića i pijem šljivovicu, priznaje Lidija Makragić. Voditeljka televizije Informer u velikom intervjuu za naš list govorila je o poslovnim obavezama, poseti Rusiji, otkrila nam je kako se priprema za emisije, ali i o privatnom životu i kako se ponaša kada se kamere ugase.
Kako je počela vaša novinarska karijera?
– Još na fakultetu. Oduvek su mi jezici bili velika ljubav, pa sam tako nakon srednje škole pokušala da upišem filologiju, što mi se nije dalo. Nakon toga upisla sam novinarstvo i komunikologiju u Nišu. Nakon dve godine studiranja shvatila sam da novinarstvo nije za mene i htela sam da odustanem. Ali upornost koju posedujem me je pogurala. To treba svima da bude motivacija, kada nešto krenete, dovedite do kraja!
Foto: Tanja Andric
Šta je najteže sa čime ste se suočili kao novinarka?
– Na početku je najteže bilo ostvariti kontakte i dopreti do ljudi, zadobiti poverenje i doći do informacija. Savet za sve mlade novinare je da otvoreno i iskreno pristupe sagovornicima i samo tako mogu dobiti ono po što su došli. Svaki početak je težak, svaki novi zadatak – odluka da se bavim ovim poslom, promena medijske kuće, svaka nova emisija, odlazak u Rusiju ili Slovačku…
Kako se pripremate za emisije?
– Treba mi dosta vremena da se spremim i odlučim koji komad garderobe ću obući. Nekad to može da bude brzo, a nekad ume da potraje.
Foto: Tanja Andric
Vodili ste emisiju o kulinarstvu, kako se snalazite u kuhinji?
– Nisam neka fenomenalna domaćica, ali moja ljubav prema hrani, tradiciji i „bakinim“ receptima me motiviše da budem što bolja. Ono što volim da jedem obično i dobro spremam. U jutarnjem programu gledaoci mogu da vide kako spremam hranu, nadam se da će se publici svideti moji jednostavni recepti.
Kako provodite slobodno vreme?
– Slobodne dane volim da provodim sa porodicom. Da osmislim neki mini izlet i da uživa cela porodica. Tada sam opuštena, bez šminke, u patikama i farmericama.
Foto: Foto: Miloš Rafailović
Da li volite da izlazite, koje pesme poručujete u kafani?
– Kao i svaki meraklija, volim muziku i izlaske. Za dobar provod mi nije potreban alkohol, ali volim da nazdravim uz čašu vina ili domaću šljivovicu. U kafani najčešće poručujem „Miljacku“, a nekad sam slušala i hevi metal. Slušam sve, od Silvane do Nirvane! Kad me pitaju Guča ili Egzit, ja kažem i jedno i drugo!
Kako vaša deca reaguju kada vide mamu na televiziji?
– Svoje dečake ne opterećujem svojim poslom. Do skoro nisu ni znali da radim na televiziji. Radila sam jednu emisiju o tradicionalnoj srpskoj hrani i u jednoj epizodi spremala čvarke. Moj stariji sin je to video, pa je vaspitačici ispričao da je mamim posao da pravi čvarke (smeh). Svakako se obraduju kada me vide TV-u, ali to traje punih 10 sekundi pre nego nastave da igraju igre.
Foto: Zoran Sinko
Kako uspevate da uskladite sve obaveze? Ko vam je najveća podrška?
– Nakon što sam dobila decu naučila sam da budem multipraktik, i zaista mi ne pada teško. Od kućnih poslova ne volim peglanje veša, volela bih da imam nekog da me zameni u tome. Najveća podrška mi je porodica, a pre svega mama koja mi je veliki oslonac u svemu.
Sa šajkačom na „Raša tudej“
podsetila sam svet na Srbiju
Izveštavali ste sa predsedničkih izbora u Rusiji i gostovali ste na njihovoj televiziji, kakvo vam je to bilo iskustvo?
– Svaka velika stvar koja se dešava u životu mora da nosi i pomalo rizika sa sobom. Izveštavanje sa predsedničkih izbora u Rusiji u godini kada su prvi put u istoriji glasale i četiri nove oblasti i kada je izlaznost bila na zavidnom nivou, u godini kada je Vladimir Putin pobedio sa velikim procentom glasova je definitivno istorijski trenutak za tu zemlju, ali i za svet. Samim tim što sam bila deo tog trenutka je dovoljno značajno za mene. Gostovanje na „Raša tudej“ nije bilo strašno i taj trenutak sam iskoristila da pred milionskim auditorijumom stavim srpsku šajkaču i podsetim ih na našu malu zemlju. Trenutak kada smo putovali na granicu sa Ukrajinom dok se u Moskvi dešava teroristički napad je dokaz da je u zemlji koja je u ratu sve moguće.