Pjevač narodne muzike Jašar Ahmedovski proslavio je rođendan i to 58. po redu. Iza njega je bezbroj hitova, nastupa i reklo bi se da je to jedna impozantna karijera.
Jašar nije postao ljekar kao otac, ali, i kao pjevač liječi milione, i pjesmama i urbanim manirima
– Volio sam Šabana još kao klinac. Kad sam počeo da pjevam u Sarajevu, jedne noći, sasvim slučajno, sretnem u kafani Šabana, koji je sa Kodićem i ekipom svratio poslije koncerta. Moje društvo zamoli Šabana da me čuje, on pristane i oduševi se na prvu kako ga “skidam” u originalu – sjeća se Jašar svojih pjevačkih početaka.
Imao je sreću da upali još sa prvim singlom PGPRTB – a iz 1980. i Šabanovim pjesmama “Ružo moja najmiliji cvijete” i “Sudbina je moja u rukama njenim”. Pjesme su se zavrtjele na svim radio stanicama, pa i u kultnom filmu “Sok od šljiva”.
– Iako sam imao samo dvije snimljene pjesme, gurnuli su me na koncerte. Sjećam se, na stadionu u Zenici pjevam pred 15000 ljudi. Otpjevam dvije svoje, a publika me ne pušta sa bine. Meni neprijatno zbog drugih kolega, al’ sam morao da pjevam i njihove pjesme. Poslije koncerta prilaze obožavateljke, pitaju za mene, a ja se rumenim od stida. A tek kad sam vidio sebe na omotu… okitili me ko božićnu jelku.
Sa Šabanom i njegovom ekipom (Rade Vučković, Mirko Kodić, Miodrag Ž. Ilić, Miki Jovičić, Novica Kostić) prelazi u Jugodisk za vrijeme urednikovanja Novice Negovanovića. Za Jugodisk objavljuje dva singla i četiri albuma sa mnogo hitova: “Vjerujem u tebe”, Kad odrastem ženiću te”, “Zaboravi broj mog telefona”, “Jednoj ženi za sjećanje dugo”, “Samo jednom volio sam ja”, “Budi majka Aliju”, “Srećo moja, zlato moje”, “Ti pripadaš samo meni”, “Još te volim”, “Živjeli smo nekad sretno”, “Svirale su dvije gitare”, “Sad miluješ nekog drugog”, “Cijeli grad je plakao za nama”, “Življe malo tamburaši”, “Dječak zaljubljeni”…
Poslije zasićenja sa Šabanom ‘86. poželio je nešto novo, Južni vetar i Mileta Basa. Igrom sudbine prvo upoznaje Novicu Uroševića. Sa “ujka Noletom” od ‘87. do ‘91. snima četiri albuma za Diskos i mnogo hitova: “Ko to tamo pjeva”, “Pomiri me sa najdražom”, “Zar je moralo tako”, “Kćerka čika Smaje”, “Eno dole kod zlatara”, “Pamtim savjet oca svoga”, “Zabraniću suzama”, “Oko, crno oko”, “Jagnje moje malo”, “Ti si jedina”, “Što nas druže ostavljaš”, “Luduj sine samo nek si živ”, “Ne miješaj se u moj život”, “Voljeću te do smrti”, “A to nije to”…
Početkom 90 – ih sa dvije godine mlađim bratom ulazi u Južni vetar. Ipče izdaje svoje prvo i posljednje južnovjetrovsko izdanje, a Jašar nastavlja saradnju sa Miletom Basom i poslije bratove pogibije – “Kad svijeća dogori”, “Moj bagreme bijeli”, “Kad naše uvenu staze”, “Tamo si ti”…
Teško je podnio Ipčetovu tragediju.
– Tek u svom najvećem bolu shvatio sam koliko je malo pravih prijatelja. Tada sam definitivno raščistio sa estradnim folirantima – kaže Jašar.
I Jašarov otac je lijepo pjevao, naročito sevdah i Safeta u originalu. Otac mu je bio i prvi učitelj u rodnom Prilepu, tako da je već sa sedam godina zapjevao na priredbama, a već od devete godine počeo da pjeva na festivalima. Poslušao je oca i upisao medicinu u Sarajevu. Nije postao ljekar kao otac, ali, i kao pjevač liječi milione, i pjesmama i urbanim manirima.
Priznaje da je Šaban uspio da ga zarazi pjesmom, ali ne i pecanjem.
– Ja sam volio samo spremljenu ribu, a nisam imao strpljenja da sjedim i čekam da zagrize. Ne pecam, ali plivam kao riba – veli Jašar.
Ponosi se što je u prvom timu pjevača romskih svadbi širom svijeta. I danas, u 58 – oj, krasi ga osmijeh kao na prvoj ploči.
(express/kurir)
